the flapper girl

Ovako: trenutno mi je krenulo na svim životnim poljima (he he, kuc x3 da se ne ureknem) i apsolutno nemam volje za blog (primijetili ste to već ranije). Planiram veliki redizajn i ne znam kad će biti gotovo. Imam toliko toga za obaviti izvan ovog virtualnog svijeta da mi je glava puna svega … eto, kvragu, vi koji dugo vremena pišete blog znate kako to može postati zamorno. Ove godine blog će slaviti čak 6. rođendan i definitivno ne namjeravam odustati, ali trenutno…. hm, nemam više volje ni snage, a često ni vremena.

Bilo mi je drago čitati vaše komentare i nadam se da me nećete u potpunosti zaboraviti!! Poseban pozdrav ide Marku koji me nekad davno čitao, još kad sam tek započela pisati (valjda će se prepoznati), i Nikoli kojem sam još uvijek zahvalna što mi je pomagao oko latinskog ;).

A sad, da ne skrenemo u krajnju patetiku, jer ispada kao da će me sutra ispucati na Mars, nadam se da ste i vi ostali dobro kao i ja (ili bolje, he he) i da ćete i dalje nastaviti pisati svoje blogove itd. itd.

Eto, toliko od mene za sada da ne pomislite da sam mrtva! Vjerujem da ću se vrlo brzo vratiti u staru “blogovsku” formu… Trenutno sam na završnoj godini i wohoo, svašta me još čeka!!

Uživajte!

Prošle su 4 godine i još uvijek mislim na tebe. Nadam se da si sretna. Drago mi je što više nisam višak u životu jedne 17-godišnjakinje i to mislim iskreno, bez cinizma. Uspomene koje su ostale još uvijek žive u mom sjećanju i daju mi snagu kad mi je teško. Znam da sam proživjela ljubav i da ona još živi u meni, iako je više ne želiš primiti. Ne žalim zbog toga. Žao mi je što ti nisam stigla reći koliko si mi značila, ali me tješi da ti to ionako ne bi bilo važno i da bi svejedno otišla. Žao mi je što nisam mogla biti ono što želiš i što ti nisam mogla biti “savršena”. Još uvijek mislim na tebe. Nisam nikome ispričala. Znam da ovo nećeš pročitati. Prošle su 4 godine i nadam se da si dobro…

I tako napunih 21 godinu. Ako ćemo precizno, rođena sam tek poslijepodne, ali to je za ovaj post nebitno. Neću ponovno reći da sam stara kao Biblija, to se podrazumijeva :-).

Joj, kako lete te godine, to je strašno! Sljedeća nula koja će doći iza prve znamenke bit će… brrr, ma nemojmo o tome!

Možda se čini ludo, ali poslala sam mail Kalakshetri u vezi primanja stranih studenata. Za one koji ne znaju, Kalakshetra je najpoznatije “učilište” Bharatanatyama, u rangu naših sveučilišta, i nakon 4 godine intenzivnog učenja dobije se diploma. Prva godina je probna, valjda da vide ima li student uopće talenta. Ono malo što znam o toj školi, osim što je najpoznatija i najcjenjenija, jest da je režim poprilično vojnički, dizanje je u određeno vrijeme, doručak u 7:30, nosi se tradicionalna indijska odjeća za vježbu itd.

Ako netko ima bilo kakve informacije o ovoj školi, bilo bi dobrodošlo.

Ja sam poslala e-mail više iz kurioziteta… ali u zadnje vrijeme razmišljam o tome. Ako mi se nakon što diplomiram na ovom fakultetu još bude sviđao Bharatanatyam u ovolikoj mjeri (dakle, imam još 2 godine za razmišljanje), možda i ne bi bilo loše da odem u Indiju, iako mi se to čini nemogućim. Nitko mi neće sigurno dati stipendiju jer nisam plesač… ne znam koga pitati niti gdje…. slala sam mailove nekim plesačima, ali nisu mi odgovorili… Ja znam da vi mislite da je ovo ludo. I meni se nekad tako čini… ali već razmišljam o tome bih li doista bila spremna žrtvovati svoje vrijeme, novac, sigurnost za, primjerice, jednu probnu godinu u Kalakshetri ili u nekoj drugoj školi?! Budući da je Kalakshetra cijenjena, pretpostavljam ipak da je nemoguće da odem tamo.

Ne znam… vidjet ćemo… ipak mi je na prvom mjestu diploma sadašnjeg fakulteta. Ipak, lijepo je sanjati da imam najbolje učitelje i vježbam s Indijkama… to je užasno težak ples… nemoguće ga je učiti “hobistički” , a da to izgleda lijepo…  da ne spominjem da se na satovima abhinaye analiziraju tekstovi pjesama i uče interpretirati u sklopu plesa… ma gdje ću ja na Zapadu dobiti takvo obrazovanje!?!

Smrt je samo posljednji neprijatelj kojeg ćeš pobijediti.

Odlazim na duže vrijeme. Možda čak nekoliko mjeseci. Viša sila me zove

Ne zauvijek kao što sam ranije znala dramatično najaviti ;), ali razmišljam čak da promijenim adresu i počnem ispočetka.

Vidjet ćemo…