“I live life in the margins of society, and the rules of normal society don’t apply to those who live on the fringe.” — Tamara de Lempicka (1898 - 1980)

Dakle, slučajno naletjevši na još jednu doista zanimljivu ličnost iz pogodite kojeg razdoblja u povijesti, zaključila sam da je “moje vrijeme” stvarno prošlo! Ovi ljudi rođeni prije 100 godina radili su sve ono što bih ja htjela raditi!!

Tamara de Lempicka, u visokom društvu Poljske rođena kao Tamara Gorska, u Pariz je sa svojim suprugom iz Sankt Petersburga pobjegla od Oktobarske revolucije te iz nužde počela slikati kako bi prehranila obitelj. Koncentrirala se gotovo isključivo na predstavljanje ljudskog tijela, uglavnom ženskog, inscenirajući jedan život pun bogatstva i dekadencije. Vrlo brzo se proslavila, postavši jednom od najtraženijih portretistica pariškog visokog društva, vrlo cijenjenom umjetnicom divljih pariških 20-tih godina.
Tamara de Lempicka je bila vrlo ponosna na činjenicu da je već s 28 godina zaradila svoj prvi milijun. Njezin ju autoportret u zelenom Bugattiju iz 1929. godine predstavlja na izvrstan način: to je slika moderne, samouvjerene i neovisne žene.
#

P.S. Piše u članku još i to da je u Beču otvorena izložba Lempicke do 02. siječnja 2005.! Uf, voljela bih da mogu ići tamo!