March 22, 2005 1:02 am
Pics of the weeks: PRAVE LJEPOTICE

Oh, da! Ovo su 4 prekrasna primjerka s po?etka stolje?a:
Haljine su poredane od meni najdraže na vrhu, do meni najmanje drage (od ovih primjeraka) na dnu. S tim da je zadnja fotografija loše kvalitete tako da vam promakne mnogo detalja. Nevermind.

March 17, 2005 8:21 pm
Sociologija umjetnosti (ukratko)

Danas mi je pogled sasvim slu?ajno pao na jednu od knjiga koje stoje u našem regalu; zašto? Zato što je knjizi naslov “Sociologija umjetnosti”, a to je, vidite, baš ono što mene zanima. Za zainteresirane, autor je Arnold Hauser. Njegovo djelo se zapravo sastoji od dvije knjige u kojima opširno analizira umjetnost, društvo, utjecaj medija itd. Da ne bih duljila bezveze, donosim nekoliko uzbudljivih ulomaka. (I ne, nemojte misliti da je ovo samo još jedan od onih dosadnih znanstvenih tekstova…).

II. UMJETNOST OBRAZOVANE ELITE

Visoka i zna?ajna umjetni?ka djela, namijenjena zahtjevima obrazovane elite, imaju mnogo bogatiji varijetet tipova nego umjetni?ki proizvodi namijenjeni nižim obrazovnim slojevima. Ona se kre?u mnogo slobodnije, me?usobno nesputanije i nezavisnije jedno od drugog. Doduše, kao proizvod društvene aktivnosti ona nisu sasvim nekonvencionalna i neformalna, ali je svako djelo u jednom ili drugom pogledu posebno. Ono što ih razlikuje od proizvoda popularne i narodne umjetnosti prije svega je to što se ne služe strukturama koje se automatski ponavljaju, mehani?ki izvode te upotrebljavaju kao klišeji, premda se i ona služe formulama, samo kompleksnijima i ambicioznijima.

VRIJEDNOSTI VISOKE UMJETNOSTI
Velika se umjetni?ka djela kre?u oko smisla života; ona traže važenje vrijednosti koje služe kao kriterij za razlikovanje dobra od zla, boljeg od manje vrijednog. Njihovo zna?enje ne leži u odgovoru koje daju, ve? u pitanjima koje postavljaju. Iz njihova aspekta ukazuju se problemi pojedinca i društva u obuhvatnijoj perspektivi, a pretpostavke pravog života u kompleksnijem sklopu; pod njihovim djelovanjem ?ovjek bolje razumije i sebe i druge. Ona sile ?ovjeka da “promijeni svoj život”. Ona postaju povod da se ?ovjek preispita i donese o sebi sud. (…)
Užitak koji pruža visoka, uzvišena, velika umjetnost nije nikako doživljaj koji bi se jednostavno mogao nazvati “zabavom”; štoviše,  adekvatno primanje intelektualna je kao i moralno teška kušnja; ona iziskuje bezuvjetnu podložnost, krajnju muku i požrtvovanje, te prihva?anje nevolja u životu i pomirenje s njima. (…) [B]Ako igdje, onda se tu razilaze putovi obrazovane i društvene elite. Samo po svom društvenom položaju viši slojevi nisu nipošto pogodniji od nižih, u kulturno-intelektualnom smislu njima podre?enih grupa, da podnose muku i žrtve u vezi s primjerenim doživljajem visoke umjetnosti i da se nose sa svijesti o krivnji i manjevrijednosti.

U sljede?em poglavlju, hihi, masovni mediji, bestseler i trivijalnost, ali samo ako mi kažete da niste umrli od dosade dok ste ovo ?itali. A šteta, baš je zanimljivo…

March 7, 2005 11:59 pm
Isadora Duncan

Isadora Duncan ro?ena je u San Franciscu kao najmla?a od ?etiriju k?eri. Njezina majka Mary, porijeklom Irkinja, bila je profesorica klavira, a otac Charles, Škot, bivši oxfordski student, bavio se financijama i tr?anjem. Kad su se roditelji rastali djeca su ostala živjeti s majkom koja ih je odgajala vrlo slobodno. Svake ve?eri okupljale su se oko klavira. Isadora je plesala, najradije uz zvukove jedne Mendelssohnove romance… U desetoj godini ve? je davala poduku iz plesa. Iako sama nikad nije primila plesnu poduku, odmalena je osje?ala svoj životni poziv i vjerovala da ima druge ?emu podu?iti. Ples za nju nije bio samo puki pokret i neljudska gimnastika, kako se tada podu?avalo u plesnim školama, poskok ili mukotrpno vježbanje s pre?kom. Za nju je to bio spoj tijela i osje?aja glazbe ili poezije.
Umjetnost je ritam prirode, pokret valova, vjetra, oblaka, cvije?a… A plesna umjetnost s kulturom i filozofijom ?ini nedjeljivu cjelinu. Od dvanaeste do šesnaeste godine ona doslovce guta Dickensa, Thackeraya, Shakespearea, gr?ke tragedije, francuske, talijanske i španjolske klasike. U šesnaestoj je godini odlu?ila iskušati sre?u u New Yorku, a podršku joj je davala skupina entuzijasta. U tunici ravnog, jednostavnog kroja, bosih nogu i raspuštene kose privla?i pozornost jet-seta. Rado je i zbog znatiželje pozivaju na ku?ne zabave. No tko je uistinu razumio poruku njenog plesa? To se dogodilo tek u Europi.
U pratnji majke 13. ožujka 1900. stiže u Pariz. Ponavlja se ono što se ve? dogodilo u Engleskoj, gdje je za kratkog vremena postala miljenicom visokog društva, zapravo njihova omiljena zabavlja?ica. Iako široka publika ne razumije njen umjetni?ki izraz, istinski ljubitelji umjetnosti i te kako je razumiju i njezino se ime sve ?eš?e spominje u odre?enim krugovima.
U travnju 1902., opet u maj?inoj pratnji, dolazi u Budimpeštu i potpisuje ugovor s kazališnim agentom Alexanderom Grossom. Prva predstava u kazalištu Urania bila je pravi trijumf. Ulaznice su bile rasprodane za mjesec dana. Iz Budimpešte odlazi u Njema?ku gdje prvi put Duncanovi po?inju zara?ivati. Slijede Austrija, Rusija… Posvuda doživljava izvanredan uspjeh. Kona?no, Isadora je uspjela nametnuti svoju plesnu umjetnost. No njezina sre?a nije potpuna, nedostaje ljubav. Do 27. godine imala je bezbroj obožavatelja i dva ljubavnika, od kojih je jedan bio bugarski kralj Ferdinand. No sve je bilo prolazno i površno do dana kad je upoznala Gordona Graiga, mladog engleskog scenarista, hvaljenog i osporavanog. Uskoro za njihovu vezu zna cijeli Berlin. Novinari je prate u stopu, a svaka njihova predstava prava je senzacija, povod za skandal. Nazivaju ih «nestašnom djecom moderne umjetnosti». Pristojna buržoazija grozi se strasne veze, posebno stoga što je «mladi?» ve? otac petero djece s tri razli?ite majke. Ni Isadorina majka ne odobrava njeno ponašanje i vra?a se u SAD. Uskoro Isadora dobiva prvo dijete, djevoj?icu Deirdre. Život s Graigom nije lak, a Isadora ne uspijeva uvijek na?i opravdanje za njegove postupke. U to je vrijeme jedna od najbolje pla?enih svjetskih umjetnica, uživa u slavi i plesu, ali u njenom privatnom životu nema zadovoljstva. Šire se pri?e da ju je Graig potpuno uništio. U to vrijeme u Parizu upoznaje neizmjerno bogatog ?etrdesetogodišnjeg Singera. Kad mu rodi sina Patricka, želi se njome vjen?ati. Ali Isadora ima svoje mišljenje o braku: «Svaka razumna žena koja zna što je brak i na njega pristaje svjesno, zaslužuje sve posljedice. Brak je najuvredljivija i najapsurdnija od svih ljudskih institucija. Ljubav nije posao koji se zaklju?uje s dva potpisa na dnu lista papira.».
Singer ipak ostaje uz nju i poklanja joj hotel u Neuillyju koji ?e joj poslužiti kao plesni studio. U njezinu ?ast prire?uje veli?anstvenu zabavu u perzijskom stilu za parišku elitu. Uz zvukove orijentalne glazbe uzvanici, me?u kojima su slavna imena poput Cecila Sorela, Bourdellea, Van Dongena, Cocteaua, odjeveni su u perzijske nošnje s turbanima. Bataille joj ?estita na prekrasnoj zabavi. Posvuda oko njih su ispružena tijela omamljena opijumom. Usred no?i Isadora i Bataille ispruženi leže jedno uz drugo, opijeni atmosferom, prepuštaju se osje?ajima; Isadora je gotovo potpuno gola. Tako ih je zatekao Singer, promatrao ih nekoliko trenutaka bez rije?i, a potom se sjurio niz stube i po?eo mahnito vikati: «Oti?ite, dosta mi vas je, ova ku?a nije bordel!». Potom se okrenuo Isadori koja mu je prišla s le?a i po?eo vikati: «Vi ste umjetnica? Plesa?ica? Umjetnost i kultura ne spre?avaju vas da se bacite u zagrljaj prvome koji nai?e! Vi ste komunistkinja, ali to vas ne spre?ava da me iskoristite! Ja bih trebao izdržavati vašu školu i pla?ati vam haljine od 10 000 franaka! Ne brinite se, uskoro ?ete mo?i raditi što vas je volja – ja odlazim!».
Nakon toga sama je po?ela upravljati svojim životom. No više ništa nije bilo kao prije. Njeno tijelo popušta, ona više njime ne upravlja. U korist Udruge umjetnika prire?uje gala priredbu 18. travnja 1913. U publici je i Singer koji joj nakon predstave dolazi ?estitati i dogovaraju susret s djecom za sutradan. Isadora po?inje maštati. Singer se vratio, još je voli, po?et ?e sve iznova. Zašto se ne bi mogli nastaviti voljeti, poštuju?i potpuno slobodu jedno drugoga? Sutradan u dogovoreno vrijeme voza? je crnim bentleyjem dovezao Isadoru i djecu do restorana u kojem ih je on ?ekao. Pri?ali su gotovo šaptom. Sje?ali su se prošlosti, pravili planove za budu?nost. Isadora je branila svoje stavove o braku. «Ljubavi, bit ?e kako ti želiš!», odgovarao joj je Singer. U tri sata popodne voza? je, prema dogovoru, došao po njih. Singer je otišao svojim putem. Isadoru je voza? odvezao u Neuilly, a djecu u Versaille gdje su stanovala. Poslala im je poljubac prije nego što je ušla u svoj studio. Osje?ala je istinsku sre?u. Usnula je zadovoljna, a probudio ju je neljudski krik: «Isadora!». Singer je stajao nasred sobe. «Djeca su poginula!». Gledala ga je s nevjericom dok joj je pri?ao o nesre?i: automobil s djecom progutala je Seina.
Dan nakon pokopa djece Singer se razbolio i nije ga vidjela osam mjeseci. U to vrijeme Isadora je zatrudnjela s jednim Talijanom kojeg je srela jedne ve?eri i zamolila ga da bude otac njenom djetetu. Pojavio se Singer i kao znak pomirenja i ponovnog susreta kupio joj dvorac Bellevue u Meudonu. Nije mu bilo važno što nosi tu?e dijete. Me?u njima je još uvijek mogu?a ljubav. Rodila je 23. srpnja 1914. u Bellevueu. Dje?ak je teško disao, njegova se plu?a nisu širila, kisik je stigao prekasno.
Isadori je tada 40 godina. Privla?e je mla?i muškarci. Tisak je napada, piše o njenoj propasti i dugovima. Istina, ona nikad nije znala ra?unati, trošila je milijune na luksuzne restorane, najbolji šampanjac, skupe automobile. Zarada joj je omogu?avala takav život. No, školu je trebalo održavati, u?enike hraniti i obla?iti, pla?ati osoblje u svojoj školi i domu. Bilo je to ukupno tridesetak ljudi. U vo?enju ra?una nije se snašla, otpušta dvije tre?ine osoblja i po?inje sama obavljati sve što može. U travnju 1917. dolazi u New York nakon niza predstava u Južnoj Americi. Nema dovoljno novca da podigne prtljagu s carine. Telefonira jednom prijatelju traže?i pomo? i ponovno nailazi na Singera. Ve? nakon nekoliko minuta on je uz nju. Ne gubi ni ?aska, izdaje nalog da se njena prtljaga odnese u hotel Waldorf Astoria. Sretan je što je opet s njom i nastoji joj udovoljiti na sve mogu?e na?ine.
Kako bi proslavio njezin povratak, prire?uje veli?anstvenu zabavu na koju poziva kremu New Yorka, ukupno 300 ljudi. Poklanja joj ogrlicu od dijamanata neprocjenjive vrijednosti. Šampanjac te?e potocima, a Isadora, ?ija je sklonost pi?u posljednjih godina neprestano rasla, uživa punim plu?ima. Okružena uzvanicima u ?ijim se pogledima miješaju divljenje i prijekor, s jednim mladim muškarcem pleše strastveni argentinski tango. Iznenada, Singer je uhvati za kosu, nekoliko puta udari njenom glavom o glavu mladi?a, gurne je o zid. Isadora ustaje posr?u?i i baca mu dijamantnu ogrlicu u lice. Dijamanti su se prosuli po mramornom podu. Singer je nestao. Gosti se povla?e u grobnoj tišini. Ostala je sama, rukama obuhvatila glavu i na?inila nekoliko plesnih koraka. Noge su je izdale i ona padne.
Sutradan je Singer napustio New York i Isadori ostavio prili?no visok hotelski ra?un. Za 10 000 $ prodala je nakit i krzno. Od toga bi mogla živjeti sljede?e dvije godine, ali tri mjeseca kasnije opet je bila bez nov?i?a. Dugovi su se nakupljali, nestrpljivih vjerovnika bilo je sve više, a poziva za nastupe sve manje. U Europi je rat upravo bio završen i Isadora se odlu?i vratiti u Francusku. Mir je ponovno oživio umjetnost. Francuska je nije zaboravila. Njezina se financijska situacija popravila, ali ona osje?a veliku prazninu. Proganja je uspomena na djecu. Ruska vlada je poziva da u Moskvi otvori plesnu školu i obe?ava da ?e snositi sve troškove. Isadora oduševljeno prihva?a, no ubrzo shva?a da su njena o?ekivanja bila prevelika. Dobila je na korištenje jednu pala?u, ali u prili?no lošem stanju, a održavanje je bilo dio njezinih obaveza. Utjehu nalazi u društvu mladog pjesnika Sergeja Jesenjina. Njemu je 26, a njoj 43 godine. Za Isadoru to je ?udo koje ?e oživjeti jesen njezina života, muškarac-dijete kojeg je ?ekala cijelog života. Ljubav joj daje krila, no njihov život je bio sve osim mirne mirne rijeke. Bila je to mješavina nježnosti i mržnje, sva?a i suza, prekida i pomirenja, kajanja i alkohola. Polako je Jesenjinova agresivnost postajala opasna. U hotelskoj sobi on je 27. prosinca 1925. prerezao žile da bi vlastitom krvlju napisao svoju posljednju pjesmu. Isadora više nema suza da bi ga oplakala. Njezin je život nepodnošljiv pa su joj misli o samoubojstvu bliske.
Preselila se u Nicu i, kao na po?etku karijere, u svom studiju prire?uje recitale. Nave?er obilazi bistroe i ku?i se vra?a obješena o ruku nekog mladi?a kojeg bi usput srela.
Jedne ve?eri u Nici, dok je sjedila u restoranu pred tanjurom juhe, upoznala je mladog prodava?a automobila Bugatti. Kako bi ga ponovno srela, rekla mu je kako namjerava kupiti automobil. S Bugattijem, kako ga je zvala, odlazi na probnu vožnju. Sjeda u automobil i širokim pokretom zabacuje crveni šal preko ramena. Bugatti pokre?e automobil, Isadorin šal leprša na vjetru. U jednom trenutku rese šala zakva?ile su se za kota?. Automobil vrluda, šal povla?i njenu glavu prema natrag, guši je. To je bizarna tragedija u kojoj je poginula.

(izvor: Tena br. 114, 11.05.2001)

March 5, 2005 9:52 pm
Stari plakati

March 3, 2005 11:05 pm
Lesbian Art

Nemam vam ništa posebno za re?i. Dobila sam 4 iz biologije, tako da se trud isplatio. Valjda. Sutra imam latinski, a danas sam spavala cijelo popodne tako da nisam ništa u?ila. Damn. Nemam ni zadnje 3 zada?e. Damn.

U nastavku pogledajte ove zanimljive slike:

Sad se ispri?avam, moram i?i nešto staviti u kljun. A budu?i da sam spavala cijelo popodne, vjerojatno ?u se tuširati u 2 ujutro kao i obi?no.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta