Zvali su je, i jo je danas zovu, jednostavno Madame Curie, s potovanjem i divljenjem. Jer ona je iz temelja prodrmala i promijenila fiziku i kemiju, ali i druge prirodne znanosti i medicinu. Utjecala je na njih kao to to nije u?inila nijedna druga ena, ni prije ni poslije nje. Svojim je otkri?ima otkrila nove putove u znanosti i nemjerljivo zaduila ?ovje?anstvo.
Marie Curie ro?ena je 07.11.1867. godine u Varavi kao Marija Sklodowska. Otac joj je bio u?itelj matematike i fizike, a majka pijanistica, pjeva?ica i u?iteljica. Oba roditelja pripadala su niem plemstvu, ali to ne zna?i da su bili imu?ni. Majka je bila najstarija k?i plemi?a Feliksa Boguskoga, ali on je bio toliko siromaan da nije mogao ivjeti na svom posjedu, nego je preivljavao upravljaju?i imanjima bogatijih porodica.
Marija je rasla s tri sestre i jednim bratom. Kao najmla?a u obitelji, bila je ljubimica i tepali su joj Manja. Budu?i da su joj roditelji bili u?itelji, ivjela je u atmosferi u kojoj je bilo normalno da su i djeca obrazovana. Otac je bio poprili?no slobodnih nazora, a majka je pak bila strogo katoli?ki odgojena, te je svoj svjetonazor prenosila na djecu. Ipak, Mariji kasnije crkva ne?e zna?iti mnogo, na mise ?e i?i tek zbog obi?aja.
Ve? je od malih nogu puno obe?avala. Isticala se izuzetno dobrim pam?enjem i vrlo je lako i brzo u?ila. Dokle joj see sje?anje, me?utim, re?i ?e kasnije, ne pamti da ju je majka poljubila. Bila je s njom, kao i s ostalom djecom, paljiva i njena, ali poljubac od nje nisu dobili. Djeca nisu mogla tada znati da je majka ozbiljno bolesna prvi znaci tuberkuloze pojavili su se nakon Marijina poroda. Unato? brizi i njezi, podmukla bolest se nije povla?ila. Nije eljela da je saaljevaju, trudila se da djeca budu pote?ena i da ne pate zbog nje. Ali postavila je pravila kojih se strogo pridravala: njezine posude za jelo i pi?e nitko drugi nije smio koristiti, a djecu nije nikad ljubila. Tek su zlokobni napadi suhog kalja upozoravali na bolest koja ju je izjedala. Umrla je kad je Mariji bilo 10 godina.
Odli?na u?enica, Marija uspjeno nastavlja kolovanje. Njezin jedini ideal je u?enje i bila bi najsretnija da je cijeli svijet jedna velika kola. U lipnju 1883. godine zavrila je rusku srednju kolu i za odli?an uspjeh dobiva svoje prvo priznanje, zlatnu medalju. No, to dalje? Otac je odlu?io da djevojka, prije no to izabere zvanje, provede godinu dana na selu kod ro?aka. Ti praznici su joj godili i uop?e joj nije padalo da viri u nekakve znanstvene knjige, ali poslije 14 mjeseci plandovanja vra?a se u Varavu. Obiteljska situacija nije blistava, otac teko vee kraj s krajem. Morali su se preseliti u manji stan, ali to joj nije smetalo: bila je beskrajno odana ocu, voljela ga je i potovala, te doivljavala kao zatitnika i u?itelja. Cijela je obitelj uivala u subotnjim okupljanjima kada bi im otac ?itao djela lijepe knjievnosti ili recitirao poeziju.
No, financijska kriza bila je sve ve?a pa su i djeca morala potraiti posao. Marija je po?ela podu?avati i davati instrukcije. Bio je to nezahvalan posao jer su u?enici, mahom iz bogatih obitelji, bili ?esto lijeni, neposluni i nedaroviti. Naravno, druila se i s djevojkama i mladi?ima svoje dobi; me?u njima je bilo mnogo onih koji snivaju san o slobodnoj Poljskoj. Oni vie cijene fiziku i kemiju nego lijepu knjievnost, vie vole znanstvenike nego pjesnike. Pod njihovim utjecajem priklju?uje se nacionalno orijentiranom Slobodnom sveu?ilitu koji podu?ava mlade ljude, posebno radnike, prirodnim znanostima. Tada joj je 17 godina i otvara joj se novi svijet, nove znanstvene discipline.
Da bi pomogla sestri Bronji da ode na studij medicine u Pariz, trai neki bolje pla?en posao. Iz sveg srca eli pomo?i sestri, ali neprestano mata da i ona jednog dana studira u Parizu. Govorite li perfektno njema?ki, ruski, francuski, poljski i engleski? do?ekalo ju je pitanje kada se javila jednoj posrednici trae?i posao odgajateljice. Pa, engleski moda ne sasvim skrueno je priznala. Posao je, naravno, dobila, ali moda bi bilo bolje da nije. To je bio pravi pakao: obitelj u koju je dola bila je bogata, ali to kao da im je bila jedina vrlina. Primili su je loe, razo?arala se i otila. Ubrzo je dobila pristojno pla?en posao u poljskoj provinciji.
Toga dana, prvog dana u novoj 1886. godini, kad se oprostila od oca i krenula na put do obitelji gdje ?e raditi kao odgajateljica, prvi put se osjetila potpuno sama. Obitelj u koju je dola primila ju je srda?no. Ve? se razvila u lijepu 18-godinju djevojku i kad je najstariji sin u obitelji, student Kazimir, doao ku?i za praznike, dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Naao je u roditeljskoj ku?i lijepu djevojku, pametnu i na?itanu, koja odli?no plee i pjeva, ?ak vesla. Nije ostao ravnoduan, kao to ni ona nije mogla odoljeti armu zgodnog studenta. Planula je ljubav, eljeli su se vjen?ati, ali na put su im stali njegovi roditelji. to ?e s curom koja nema ni pare? A moe oeniti najbogatiju djevojku u kraju. S odgojiteljicama se ?ovjek ne eni. rekli su, a on ih je posluao.
Teko je preboljela tu prvu veliku ljubav. Jedina joj je utjeha bila da moe pomo?i sestri Bronji pa je uporno slala novac u Pariz, iako ga ni sama nije imala previe. Nesretna u ljubavi, nov?ano u nezavidnoj situaciji, vra?a se u Varavu i nalazi posao kod jednog industrijalca. Od tog trenutka se stvari krenule nabolje. Uskoro joj stie sestrin poziv da do?e u Pariz.
U studenome 1891. na sjevernom je parikom kolodvoru, iz vagona tre?eg reda, sila zbunjena i sretna djevojka. Tko bi mogao pomisliti da je upravo otvorena nova stranica u povijesti znanosti. Uskoro se nala pred Sorbonom, pala?om njezinih snova. Upisala je studij matematike i fizike i to kao Marie, davi svom imenu francuski oblik. Od tada za nju ne postoji nita drugo osim studija. Svaku minutu koja nije iskoritena za u?enje smatrala je izgubljenom.
Kako je samo sretna bila kad je prvi put smjela sudjelovati u znanstvenim pokusima! Ugo?aj u laboratoriju bio joj je drai od svega na svijetu. Stajati kraj hrastova stola, na kojemu je jedan od onih ?udesnih preciznih ure?aja, ili mijehom raspirivati vatru pod posudom u kojoj je neka otopina moe li uop?e biti ve?eg zadovoljstva? Ipak, financijske mogu?nosti mogle bi je probuditi iz sna koji je tek zapo?eo. Nije bila sigurna ho?e li mo?i financirati svoj boravak u Parizu, ali tada joj se nasmijeila sre?a. Uspjela je dobiti stipendiju namijenjenu najboljim studentima koji studiraju izvan domovine. Kada se posvetila znanosti, iz svog je ivotnog programa, ?ini se, izbrisala ljubav i obitelj. Znanosti je duom i tijelom bio odan i fizi?ar Pierre Curie, koji je ve? odlazio sa Sorbone, dok je Marie o njoj tek matala. Nije se enio, nije uletio u zamku nijedne djevojke koja mu se nala na putu. Odolijevao je dok nije susreo Marie. Prvi su se put vidjeli po?etkom 1894. godine. Imao je tada 35 godina, ali mi se u?inio vrlo mladim. Ono to me na njemu najvie zadivilo bio je bistar pogled i nekako nehajno dranje visokog tijela. Budio je povjerenje zapisala je.
Susretali su se na predavanjima, Pierre se pokuavao pribliiti Marie, ali nije ba sve ilo glatko. Ne bi li je zadivio, poklonio joj je poseban otisak svoje rasprave O sistemati?nosti kod fizikalnih pojava, s posvetom: Gospo?ici Sklodowskoj iz potovanja i prijateljstva poklanja autor. Njihovo je prijateljstvo ipak postajalo sve prisnije pa je on ve? pokuavao povesti razgovor o zajedni?koj budu?nosti. Zaprosio ju je, ali morao je progutati knedlu odbila ga je. Udati se za Francuza i zauvijek napustiti rodnu Poljsku, ne, to nije bilo neto na to bi ona lako pristala. ?inilo joj se gotovo kao izdajstvo. Uostalom, zato ne bi on, ako je eli oeniti, otiao s njom u Poljsku? Bio je i na to spreman, ali osje?ala je da nema pravo od njega traiti toliku rtvu. Napokon, rekla je da i vjen?ali su se 28. srpnja 1895. godine.
ivjeli su i radili zajedno. Za nju sada vie nije bilo dileme: ili obitelj, ili posao. I obitelj i posao. to se posla ti?e, sve je u njihovu ivotu povijest: prvi su otkrili da je uran radioaktivan i potom izolirali polonij, nazvavi ga po njenoj domovini, i radij. Pierre i Marie dobili su 1903. godine Nobelovu nagradu zajedno sa znanstvenikom Henrijem Becquerelom. Bilo je to prvi put da je jedna ena doivjela takvu po?ast. Svoju drugu Nobelovu nagradu Marie je dobila 1911. godine za kemiju.
U rujnu 1897. godine obitelj se raduje prvoj prinovi, k?erki Ireni, kasnije tako?er dobitnici Nobelove nagrade. Majka i k?i ?e kasnije istraivati zajedno, za I. svj. rata razvit ?e pokretnu rendgensku stanicu na kojoj je Marie i osobno radila na fronti. Sedam godina poslije Irene Marie je rodila jo jednu djevoj?icu, Evu.
Obitelj Curie sada je cijenjena i slavna, ali kao grom iz vedra neba dolazi nesre?a. Na Pierrea je 19. 04. 1906. naletjela ko?ija. Nije preivio. Svemu je kraj, svemu, svemu… zapisat ?e Marie kasnije u svoj dnevnik. Ipak, kao i uvijek, smogla je snage i nije se predala. Nastavila je raditi, istraivati, predavati na Sorboni… Za nju zna cijeli svijet. S primanjima je mogla lagodno ivjeti, ali nikad se ne?e nau?iti da ju dvori sobarica i uvijek ?e u trgovini odabirati najskromniju haljinu.
Toliko je toga u ivotu eljela napraviti, ali zdravlje ju je pomalo izdalo. Najprije je 1933. otkriveno da ima veliki u?ni kamen. Ta joj je bolest svojedobno otela oca, ali ona nije eljela operaciju. Onda je na jednom putovanju zaradila prehladu i bronhitis, stalno je imala temperaturu, bila blijeda i iscrpljena. Kada bi se osje?ala dobro, radila bi u laboratoriju, a kad bi joj bilo loe, kod ku?e bi pisala knjigu. Lije?nici i specijalisti nisu bili sasvim sigurni od ?ega boluje. ?inilo se da nije ote?en nijedan organ, a Marie je ipak bila bolesna. Kasnije ?e konstatirati da je bila rtva radioaktivnih tvari koje je otkrila.
Gr?evito se borila za ivot, ali tu svoju posljednju bitku ipak nije dobila. Umrla je 4. travnja 1934., a nakon smrti objavljena joj je knjiga Radioaktivnost na kojoj je radila do posljednjeg dana. Gotovo kao oporuka i posljednji pozdrav znanosti, znanstvenicima i studentima jedne fascinantne ene, za koju je s pravom moe re?i da je ena s kojom je po?elo atomsko doba.