May 15, 2005 9:15 pm
Ochi chornye

Možda ste ve? primijetili da se promijenila muzika u pozadini. Rije? je o prastaroj ciganskoj pjesmi koja datira još iz 19. stolje?a (mislim 1800., ispravite me ako griješim). Rije?i su prekrasne, pa sam mislila kako bi bilo zgodno da stavim originalnu verziju i engleski prijevod (koji se, doduše, baš ne poklapa; ima puno varijacija na temu… ali, uglavnom, poruka je ista):

Ochi chernye, ochi strastnye!
Ochi zhguchie i prekrasnye!
Kak lyublyu ya vas! Kak boyus’ ya vas!
Znat’, uvidel vas ya v nedobryi chas!

Oh, nedarom vy glubiny temnei!
Vizhu traur v vas po dushe moei,
Vizhu plamya v vas ya pobednoe:
Sozhzheno na nem serdce bednoe.

No ne grusten ya, ne pechalen ya,
Uteshitel’na mne sud’ba moya:
Vse, chto luchshego v zhizni bog dal nam,
V zhertvu otdal ya ognevym glazam!
————————————————

Black eyes, passionate eyes!
Burning and beautiful eyes!
How I love you, how I fear you!
It’s sure that I first laid eyes on you in a sinister hour!

Had I not seen you, I wouldn’t have suffered so,
But would have lived my life, smiling all the while.
But I saw you, and lost my peace,
And forgot all the world for you alone.

I’ve been charmed, bewitched
By your tender caress, your fiery gaze.
You have destroyed me, black eyes,
You’ve forever taken my happiness away.

May 12, 2005 11:06 pm
Gle – govno!

Ispri?at ?u vam jednu pri?u. Ne?e po?eti s onim “bilo jednom davno” jer se doga?aj zbio vrlo, vrlo nedavno. Pri?a ide ovako: jednog lijepog dana došli smo u školu i, budu?i da smo prvi sat imali glazbeni, nismo imali nastavu u uobi?ajenoj u?ionici, ve? u kabinetu za glazbeni. Nakon toga smo imali latinski u 107, dakle opet su nas “izbacili” iz našeg razreda. Tre?i sat smo imali talijanski, ovaj put ipak u 308, odnosno našem “?umezu”.
I sad se sigurno pitate koji k*cenzura* ja vama ovo pri?am, kad vas baš boli briga gdje je drugi X imao nastavu jednog lijepog dana? Zanimljivi dio slijedi:
Nisam primijetila (poput mnogih) ništa neobi?no za vrijeme tre?eg sata. Naravno da sam se onda za?udila kad je razrednica, sva ljuta, došla kod nas i rekla nam da cijela zbornica pri?a o nama. Mi smo svi pitali zašto, a na kraju se ispostavilo da su neki de?ki iz našeg razreda ispod katedre podmetnuli govno. Odnosno njegovu vrlo vjernu plasti?nu reprodukciju. Ona iz talijanskog na to nije dizala nikakvu paniku, valjda je samo spomenula pa su ostali profesori napravili skandal (kao što sam ve? rekla, “cijela je zbornica pri?ala o nama”, bla bla bla…). Naravno, kako su glupi, morali smo ih ?ak uvjeravati da to nije bilo pravo govno, nego plasti?no, koje je jedan de?ko još prije par dana donosio u školu radi fore. OK, ovo je dakako bila glupa fora, ali još gluplje tek slijedi: razrednica nam je zaprijetila da nitko ne?e i?i na izlet ako se ne otkrije krivac. Rekla nam je još i da smo uvrijedili školu kao instituciju. (Ah, pri?ekajte malo da obrišem suzicu koja mi kaplje iz oka). Prozvala je ?ak redare kao odgovorne, iako skoro nitko, osim tih de?kiju, nije imao pojma da je to govno bilo ispod katedre. Igrom slu?aja, jedan od redara bio je baš taj de?ko ?ije je to govno bilo, pa je on rekao da je to njegovo, da je to donio samo iz šale itd. Onda se javio još jedan drugi lik, koji se s njim druži, i rekao da su on i njegovi prijatelji stavili govno ispod katedre iz šale. Ona ga je pitala tko su ti prijatelji, a on, naravno, nije bio tako grozan pa da proziva druge, nego je preuzeo cijelu krivnju na sebe (jer u protivnom cijeli razred ne bi išao na izlet). I tako… što se mene ti?e, svaka mu ?ast, stvarno je razredni heroj na neki na?in. Ja sam ina?e u tom slu?aju potpuno indiferentna, jer mene boli neka stvar za njihov glupi izlet, a ionako ne idem. Najja?a je prijetnja bila ona kad je razrednica rekla da nas, ako se ne otkrije krivac, ne?e voditi nigdje i neka idemo sami. Eh, pa i mogli smo i?i sami! Nisam vam rekla, ali idu u Zadar i Šibenik na dva dana. U po?etku smo trebali odabrati jeftiniju i svakako zanimljiviju opciju izleta u Sloveniju, ali ravnateljica je rekla da ne smijemo putovati izvan Hrvatske. (!!!) No comments. I tako, taj izlet je ina?e sranje.
I dakle, koja je poanta ove pri?e: šala koju su izveli ti naši de?ki je stvarno glupa i djetinjasta, ali reagirati tako da se ?ak vrije?a tog de?ka koji je preuzeo krivnju na sebe i da mu se govori nešto u stilu “pa ja ne znam gdje vi to doma obavljate” je KRAJNJE NEPRIHVATLJIVO I ISPOD SVAKOG NIVOA. Dakle, kad profesor vrije?a u?enika, to je OK. Ali zato su toliko tašti da ?ak i jednu glupu šalu shva?aju kao uvredu institucije.
Onda jebeš takvu instituciju.

*ide povra?ati u kantu*

May 10, 2005 5:34 pm
Sretan rođendan blogu!

Datum i vrijeme kreiranja bloga: 10.05.2004. (14:18)
Datum i vrijeme prvog posta: 10.05.2004. (15:15)
Zadnji post napisan: juÄŤer
Mjesec s najviše objavljenih postova: lipanj, 2004. (63 postova)
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 115 (28.9%)
Broj postova bez slike: 283 (71.1%)
Nalazite se na 11. mjestu od ukupno 23159 blogova po broju objavljenih postova.

Dakle, blog općenito danas je napunio godinu dana. Naravno, ja sam kao pravi ovisnik o Internetu naletjela na njega već prvog dana kad je otvoren za javnost. Uostalom, sve vam piše u statistikama. A ono što ne piše, ja sam – kao veliki nostalgiÄŤar – saÄŤuvala, a to bi bili svi lookovi bloga od svibnja prošle (2004., op.a.) godine do danas. Eto, tek tako da vidite kako (mi) je blog evoluirao LOL. Dolje u lijevom boxu moĹľete glasati za najbolji dizajn.
Dakle:

Svibanj 2004

Lipanj 2004

Kolovoz 2004

Rujan 2004

Listopad 2004

Studeni 2004

VeljaÄŤa 2005

OĹľujak 2005


(dakle, dugo stoji već ovaj dizajn…)

Eto, kao što ste vidjeli, to je bio moj blog unazad godinu dana. Još jednom vam kažem da možete glasati za najbolji dizajn. I, naravno, da za kraj ne zaboravim specijalne počasti koje je blog dobio ove godine (nadam se da mi nećete zamjeriti lošu fotografiju):

May 2, 2005 10:57 pm
Una Troubridge

Nije mi se dalo prevoditi pa je tekst na engleskom… Obratite pozornost na ovu dražesnu fotografiju :) )

She is best known for her long-term relationship with the famous lesbian novelist Radclyffe Hall. Lady Una was married to the widowed Admiral Troubridge in 1907 with whom she had a daughter, Andrea, in 1910. Her life remained that of a typical woman of her class until 1915, when she met and fell passionately in love with Rasclyffe Hall, then in a relationship with Mabel Veronica Batten, known as Ladye. Her death in 1916 paved the way for Radclyffe’s and Una’s relationship.

They moved between France and England, where they had circles of lesbian frinds including the lesbian painter Romaine Brooks. In the early 1930s Una began to experience a series of health problems and a nurse, the Russian expatriate Evguenia Souline, was engaged to look after her. Hall fell in love with Evguenia, and Una was to share Hall with her until Hall’s death in 1943.

Una herself was the object of several other women’s affections, including the writer Naomi Jacob, but she refused any other liaison. Following Hall’s death, Una moved first to Florence and then to Rome. She was buried in the Verano Cemetry in Rome, contrary to her whishes to be buried next to Hall at Highgate Cemetry in London.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta