Lezbijka (kao) prijateljica
Rije? je (opet) o lezbijkama. Ne?u uop?e raspravljati o tome što je normalno, a što nije, jer svatko ima svoje mišljenje i vi?enje “normalnog” i mislim da nemam pravo govoriti drugima što je ispravno, a što nije.
Tratin?ica kaže ovako: “Jedno je deklarirat se ovak ili onak, ali kad se o tvojoj riti radi da vidimo“. Što se toga ti?e, ovo vam govorim iz svog iskustva. Ja sam, moglo bi se to tako re?i, tzv. “deklarirana lezbijka”. U mom slu?aju to zna?i da me nije sram iznijeti neke svoje stavove o homoseksualnosti niti mi je neugodno pisati o tome. Ipak, ja ne hodam okolo u “duginim bojama” i ne pri?am ljudima o svojim osobnim stvarima, uklju?uju?i i to da sam “lezbijka” (što god to zna?ilo). Zapravo, za mene je ta ?injenica toliko nevažna, da mi je i sama ta rije? na neki na?in smiješna. Mislim ono… “Bok, ja sam lezbijka!”. Ne bi li to bilo glupo re?i nekome? Zato sam se odlu?ila na neki na?in “distancirati” od te rije?i, jer ona za mene sama po sebi nema neko preveliko zna?enje. (Ovo je malo komplicirano za objasniti pa ?u tu završiti s tim).
Za mene tzv. “deklariranje” nije bio nikakav problem - to je u stvari više bilo “deklariranje” kroz pisanje; da me se krivo ne shvati, nikad nisam ništa napisala iz tog razloga, ve? je to došlo više nekako spontano, bilo je razumljivo samo po sebi, a ja nisam nikad htjela, da to tako kažem, cenzurirati samu sebe. Tako se saznalo. Moram priznati da od prijatelja nisam nikad ?ula niti jedan negativan komentar. Ipak, vrlo rijetko pri?am o tome i spominjem cure koje mi se svi?aju, iz jednostavnog razloga što uop?e nemam potrebu za tim. S jednom dobrom prijateljicom, npr., nisam nikad pri?ala o tome i nisam sigurna da li zna, niti me je briga. Naš odnos je sasvim OK bez obzira na moju (ili njenu) seksualnu orijentaciju.
Homoseksualci i lezbijke htjeli bi ve?a prava za sebe i htjeli bi da ljudi smatraju “normalnim” njihovu seksualnu orijentaciju. S druge strane objavljuju popise imena lezbijki i gejeva, sastavljaju liste i na njih upisuju vlastita imena! Nije li to na neki na?in nepotrebno isticanje? Po mom mišljenju, ako osoba ne pridaje nepotrebnu važnost svojoj orijentaciji, ne?e ju pridavati ni itko drugi. Ako hodaš uokolo i konstantno se “deklariraš”, automatski ?e te svi samo kao lezbijku ili geja.
Mislim tako?er da svatko ima pravo odabrati s kim ?e se družiti, a s kim ne?e. Ipak, ako je ne?ija orijentacija važnija od prijateljstva, onda zna?i da s tim prijateljstvom mnogo toga nije u redu. Sasvim je besmisleno strepiti od toga ho?e li te prijateljica-lezbijka zašlatati u mraku - samo zato što je lezbijka!
Ljudi se u zadnje vrijeme razbacuju pojmovima kao što su “lezbijka”, “gay”, “homoseksualnost”, “seksualna orijentacija” itd. Ako ja (kao tzv. “deklarirana lezbijka”), kad se pogledam u ogledalo, ne vidim u svom odrazu samo lezbijku, zašto bi (samo) to u meni trebao vidjeti netko drugi?
12 Oct 2005 12:14 am beryozinka 2 comments



[...] ovaj tekst objavljen je u listopadu 2005. godine (dakle, imala sam 16 godina) pod nazivom “Lezbijka (kao) prijateljica“. U tekstu iznosim nekoliko vrlo zanimljivih argumenata koje sam sada, kao 3 godine starija, [...]
Ne objavljuju svi popise homosexualaca i svoje ime na njemu , mislim da se tu radi o frustriranoj manjini koja ne postuje tuđu privatnost a svoju je vec izgubila