January 31, 2006 7:27 pm
Pics of the weeks: RUAN LINGYU

Nedavno sam naišla na fotke jedne prekrasne kineske glumice iz davnih vremena. Nažalost, moja kineska e-prijateljica još mi nije odgovorila na moje pitanje koje je ime te glumice, tako da ne znam ništa o toj ženi. Sude?i prema ovim slikama, mora da je bila posebna osoba. Fotografije su mi apsolutno neodoljive i imaju [I]ono nešto posebno[/I] zbog ?ega sam ih odlu?ila podijeliti s vama.

P.S. Ako ste primijetili, ista Kineskinja nalazi se skroz gore u headeru!

January 30, 2006 6:36 pm
“Sje?anja jedne gejše” knjiga vs. movie review

Eto, kad ve? zadnjih dana pišem o filmova, onda ?u nastaviti sa svojim recenzijama još malo.
Zašto sam odabrala ovaj film? Zato što još nije došao u hrvatska kina pa sam mislila da bi nekoga moglo zanimati moje mišljenje, budu?i da sam ja ve? gledala taj film. Sje?ate li se kad je prije ne znam ni ja koliko godina izašao Goldenov istoimeni bestseller? Ja sam jedva ?ekala priliku da ugrabim tu knjigu u knjižnici, jer me oduvijek zanimao Japan, a ova knjiga nudila je 500 stranica samo o toj temi! I to još o gejši! Wow!
Naravno, ubrzo su gejše postale komercijalna stvar (možda ne baš tu kod nas, ali barem u Americi). Odjednom su svi ludi za njima, kupuju kimona i bijele pudere za Halloween i ostale malo važnije zgode (da ne mislite da baljezgam gluposti, proše?ite malo po Googleu pa ?ete vidjeti što si sve ljudi rade, eh). Kad sam prvi put pro?itala Goldenovu knjigu s 13 godina i mene je uhvatila gejšomanija, iako to nije bilo ništa novo jer me i prije interesirao Japan (ponavljam se, znam). Danas me one više uop?e ne zanimaju, niti ikakve tradicionalne japanske vještine kojima se bave – osim plesa. Da, to je bila dobra strana knjige – zaljubila sam se u scene plesa od prvog ?itanja, a onda sam guglala do iznemoglosti ne bih li pronašla sve što je mogu?e o toj temi. Interes prema plesu jedini je koji je preživio sve moje pubertetske faze i neometano egzistira još i danas.
No dobro, da se ovo ne bi pretvorilo u moju tiradu koliko mi se svi?a jap. ples, idem re?i nešto o filmu vs. knjizi.

Knjiga: Iako ima gomilu stranica, to vam ne?e smetati jer je radnja toliko zanimljiva da se guta u dahu. Jako je zabavna. Ako pro?itate tu jednu jedinu knjigu o gejšama i ne istražujete dalje, mislit ?ete da je to biblija o gejšama. Ipak – znam to iz iskustva – ako pro?itate još štogod o istoj temi, kao npr. biografiju neko? najslavnije japanske gejše koja je radila 60-ih i 70-ih godina 20.st., vidjet ?ete koliko je Goldenov prikaz Japana zapravo šupljikav. Da, on je napisao 500 i nešto stranica, ali ne trudi se da bude nešto posebno informativan. Sve se uglavnom vrti oko seksa, no sve je tako vješto zapakirano zajedno da uop?e ne sumnjate u vjerodostojnost podataka. Ipak, kad pro?itate biografiju Mineko Iwasaki, koju sam ve? spomenula ranije, kristalno vam je jasno što je Goldenu bilo na umu dok je pisao svoja “Sje?anja”. Nemojte me krivo shvatiti: knjiga je zabavna i preporu?ila bih svakome da je pro?ita, ali napisana je prvenstveno da se proda, a ne da informira. On doduše spominje školu, govori i nakratko opisuje koje sve to vještine djevojke u?e da bi postale gejše, ali sve je to nekako površno dotaknuto, kao da i nije imao namjeru zapravo pisati o tome. Cijela knjiga se uglavnom svodi na opisivanje niza zgoda i dogodovština, dok je Mineko Iwasaki detaljno opisala gotovo svaku godinu svog školovanja (možda ne uvijek toliko stilski vješto kao Golden, ali ona je ipak bila gejša, a ne književnica!). Tek nakon što sam pro?itala njenu biografiju shvatila sam koliko Goldenova pri?a zapravo ne drži vodu. Ah, krhko je znanje!

Film: Ako ste pozorno ?itali odjeljak o knjizi, jasno vam je da Goldenova knjiga služi prvenstveno za zabavu, a onda da bismo kroz zabavu stekli nešto malo osnovnog znanja o Japanu. Film je sli?an, osim što nema ovu drugu karakteristiku – dakle, sve se svodi samo na zabavu. ?ujte, ljudi, to je Hollywood! Redatelj je jasno dao do znanja da mu povijesna i kulturna autenti?nost nije toliko važna kao to da se gledatelji zabave ta 2 i pol sata u kinu. S te strane nemam nikakvih prigovora, jer je u tome gotovo u potpunosti uspio. No ipak… iako sam daleko od stru?njaka, mogu uo?iti neke povijesne i ine pogreške u filmu, a i kao “obi?nom” gledatelju nedostaje mi još neka dimenzija u filmu da bih se mogla istinski uživiti u njega i ozbiljno shvatiti to što gledam. Veliki prigovor ide tome što su kineske glumice o?ito natjerali da brže-bolje nau?e engleski, u ?emu one nisu baš sasvim uspjele, tako da njihov govor zvu?i kao loša sinkronizacija i nimalo ne doprinosi uvjerljivosti i autenti?nosti. (Mislim, probajte vi glumiti na kineskom!).
No, kao što sam ranije rekla, od po?etka filma u potpunosti su mi bile jasne redateljeve namjere da zabavi i zadivi publiku, tako da me nedostatak autenti?nosti nije iznenadio ni smetao, osim u jednoj sceni – sceni plesa, koja je za mene, upravo zato što mi se toliko svi?a japanski ples, pravo svetogr?e ! Scena plesa izgleda kao neka kombinacija moderno-konceptualno-”avangardnog” bacanja s jedne strane pozornice na drugu, što je apsolutni “no-no” kad se radi o japanskom plesu. Tradicionalni ples je potpuna suprotnost bilo kojoj vrsti zapadnja?kog plesa, uklju?uju?i sve “stare” i moderne forme. Možete misliti onda koliki mi je “pain in the ass” bila ta scena; u trenutku kad bi trebala biti najnapetija, zapravo postaje smiješna, i to upravo zbog svoje vrlo o?ite namjene – da vam zabljesne pred o?ima i stvori trenuta?an efekt! A za autenti?nost koga briga, može se to i drugdje na?i! Da, sigurno su to mislili kad su snimali taj film…

Da skratim: ako tražite zabavu i ako ne znate ništa o Japanu, ovaj film ?e vam biti odli?an i toplo vam ga preporu?am. No ako ste sitni?avi poput mene i ako vas zanima što se zaista doga?a tamo negdje u tom dalekom svijetu, nikako nemojte koristiti film kao bazu za daljnje istraživanje. ?itajte Mineko Iwasaki, Lizu Dalby (jedinu Amerikanku koja je za svrhe istraživanja postala gejša!) i sli?ne autore koji su stru?njaci za tu temu, a holivudske filmove i “komercijalne” knjige, i op?enito sve ono o ?emu se puno i previše govori, ostavite za zabavu.
Što nas vodi opet do istog zaklju?ka koji je bio o?it u prethodnom postu…

January 29, 2006 9:20 pm
Što je film bez humora

Danas sam napokon išla pogledati toliko prehvaljeni hrvatski film “Što je muškarac bez brkova?” napravljen prema toliko hvaljenom istoimenom romanu. Film je u potpunosti ispunio moja o?ekivanja – požalila sam uludo potrošena dva i pol sata svog cijenjenog vikenda. Ne samo da film obiluje potpuno neduhovitim dosjetkama i primitivnim šalama; on je od po?etka do kraja sasvim ispod bilo ?ijeg nivoa (osim nivoa onih o kojima pri?a i govori) – ovaj uradak, dakle, u potpunosti opravdava “urbanu legendu” o tome koliko su loši filmovi “made in Croatia”. Ono što mi smeta najviše od svega je halabuka koja se digla oko njega iz meni sasvim nepoznatih razloga, jer iako je doista cijelo kino bilo puno, na svu sre?u mogli su se na?i pametni ljudi koji su oplakivali svoj uludo potrošen novac na 2 i pol sata prizemnog humora. Kad samo pomislim da je jedan [B]apsolutno briljantan hrvatski film (na svjetskom nivou, moram još dodati) “Sto minuta Slave”[/B] u kinima prošao gotovo potpuno nezapaženo, do?e mi da sjednem i pla?em od tuge i jada, jer, kao što su bili jednom rekli na TV-u, taj film ra?en je samo za uski krug ljudi. Takvo je, dakle, stvarno stanje u Hrvatskoj, a Matani? je doista genijalac koji je uspio prikazati Hrvate 19. stolje?a na na?in da je inteligentnom gledatelju potpuno jasno kako se u našem primitivnom balkanskom društvu zapravo nije ništa promijenilo od vremena Slave Raškaj. Oslikavaju?i Hrvate 1890-ih, dao je tako?er sliku Hrvatske u 21. stolje?u, a sve to u maniri vrhunskog umjetnika kakvim se napokon dokazao, barem u mojim o?ima. (Kažem “napokon” jer aludiram na njegove prve uratke tipa “Blagajnica ho?e i?i na more” i sl. Iako “Fine mrtve djevojke” doista predstavljaju ogroman pomak na bolje, ništa se ne može mjeriti sa Slavom Raškaj – osim možda, nadajmo se, njegovog budu?eg filma!)
Ako ne znate o ?emu pri?am, pogledajte oba filma. Bit ?e vam jasno – nadajmo se!

January 21, 2006 8:09 pm
100 minuta Slave

Napokon sam pronašla taj DVD u videoteci! Jako sam sretna zbog toga jer mi je to jedan od najboljih filmova koje sam ikad gledala!! Radi se o neshva?enoj slikarici Slavi Raškaj koja je ro?ena gluhonijema. Film je prekrasno sniman i nosi divnu poruku, koju nažalost nisu shvatili svi jer sam ?itala neke negativne recenzije u novinama. Jako mi je žao zbog toga jer ovo je definitivno najbolji suvremeni hrvatski film i najbolji Matani?ev film dosad. I “Fine mrtve djevojke” su mi se svidjele, samim time što predstavljaju velik skok nabolje u našoj kinematografiji, no u tom filmu dosta toga bi se dalo doraditi. Ali “100 minuta Slave” je apsolutno savršen film i za njega nemam nikakve zamjerke te ga toplo preporu?am svima koji ga nisu imali prilike pogledati u kinu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us

January 20, 2006 4:14 pm
Lektiraši ove zemlje, ujedinite se!

Oduvijek sam voljela čitati, još otkad sam s 5 godina naučila slovkati prve riječi. Prvu knjigu pročitala sam sa 7 godina zajedno s mamom, a od tada sam i dalje rado posezala za raznim naslovima koji su mi se kao djetetu činili zanimljivim.
Ne sjećam se u kojem smo točno razredu dobili obaveznu lektiru, ali se dobro sjećam svoje prve reakcije kad mi je mama objasnila što je to lektira i kako to funkcionira u školi.
“Molim?”, upitala sam. “Pa to je glupost! Ĺ to će meni netko odreÄ‘ivati koje ću knjige ja ÄŤitati?”. Tvrdoglava bila, tvrdoglava ostala. I dalje zastupam isto mišljenje koje sam imala kao dijete. Ono što je prije bilo intrigantno, sad je postalo viďż˝e-manje mu?enje, ali ne samo zato ďż˝to si prisiljen ?itati odre?ene naslove, ve? zato ďż˝to ti naslovi nemaju veze sa suvremenim svijetom i ďż˝ivotom. Tako smo u 5. ili 6. razredu ?itali ďż˝Omiďż˝ke gusareďż˝ i sli?ne dosadne knjige s povijesnom tematikom. Djecu to ne zanima! Djeca ďż˝ele ďż˝Harryja Potteraďż˝, ďż˝Pet prijateljaďż˝, bilo kakvu knjigu koja ?e im razbuktati maďż˝tu i koju ne?e mo?i ispustiti iz ruke dok ne pro?itaju sve do zadnje stranice. A kome joďż˝ neki senjski uskoci i mleta?ki duďż˝devi raspiruju maďż˝tu? Takvima svaka ?ast, ali sje?am se da sam ja umirala od dosade dok sam ?itala lektire te tematike.
Na svu sre?u, nadasve o?ajno hrvatsko �kolstvo nije me uspjelo odvratiti od knjige. Lektiru sam u osnovnoj rijetko kad ?itala, snalazila sam se kao i svi ostali, prepisivaju?i rje�enja zadataka i sl. Da, imali smo zadatke, a jedan od njih bio je ukratko prepri?ati sadr�aj knjige! Mo�ete li zamisliti besmislenije potro�enog vremena od prepisivanja sadr�aja knjige?? Pa ni budala se ne bi toga sjetila! Naravno, sve to u?inilo je mnogim u?enicima knjigu vrlo omra�enim predmetom i ve? se godinama vrlo rijetko na?e dijete koje stvarno voli ?itati, a to je prava �teta. Knjiga (ako je pametna) stvara intelektualce, a intelektualci stvaraju bolji svijet. Cilj hrvatske �kole nije da podu?ava (kao �to je to bilo u nekom davnom prapo?etku), nego da zatupljuje, i to tako �to su �kolski programi konstantno isti. Ve? generacijama i generacijama ?itaju se iste knjige. Otkad je to tako ne znam, ali bojim se da se od 19. stolje?a nije ni�ta promijenilo.
U srednjoj �koli stvari nisu nimalo bolje. U redu, neki naslovi su klasici, ali opet, zar je potrebno pro?itati ba� svaki klasik? Evo na primjer, meni je Balzac bio smrtno dosadan. Za�to bih ga ja onda morala ?itati? Radi op?e kulture? Pa kakva je to �kultura� ako mi se ne svi?a ta knjiga koju ?itam, ako se ne mogu u�iviti u nju niti u njoj u�ivati?! �to ?e mi takva �op?a kultura�?
Ipak, nijedna se lektira 19. stolje?a svjetske knjiďż˝evnosti ne moďż˝e usporediti s hrvatskim lektirama istog perioda. Kod nas je to jednostavno… preloďż˝e. ďż˝enoa? Zna?ajan jer je napisao prvi roman. Pa naravno, kad u naďż˝oj primitivnoj zemlji u tom vremenu nitko nije pisao romane, jer je pola stanovniďż˝tva bilo nepismeno i muzlo krave na paďż˝i! OK, ta mu zasluga stoji, ali zaďż˝to bih ja zbog toga obavezno morala pro?itati ďż˝Zlatarevo zlatoďż˝ ako mi je ono ubita?no dosadno? Da ne bude zabune, ja sam pro?itala tu knjigu, i to ?ak do kraja. I znate ďż˝to? Tjedan dana kasnije nisam se ni?eg viďż˝e sje?ala, a na satu lektire svi su zijevali kao i obi?no! Dirljiva ljubavna pri?a izme?u Pavla i Dore moďż˝da je mogla biti neodoljiva nekoj romanti?arski nastrojenoj djevoj?ici iz 1875., ali ve?ini danaďż˝njih tinejdďż˝era izjave u stilu ďż˝o?i ti se sjaje kao zvijezde, ďż˝tono ih moje o?i ve?eras na nebu ugledaďż˝eďż˝ nisu pretjerano zanimljive. Moďż˝da mislite da smo premladi da bismo to razumjeli? OK, potpuno se slaďż˝em i s tom mogu?noďż˝?u, ali zaďż˝to je ta lektira onda namijenjena 15-godiďż˝njacima, ako je oni ne mogu razumjeti? E to meni nije jasno! Zaďż˝to nam jednostavno ne daju lektire prilago?ene naďż˝em uzrastu? Za klasike uvijek imamo vremena, a ustalom, bolje da ih ?itamo u onom periodu kad ?emo ih mo?i shvatiti, i cijeniti, i ?itati ďż˝iz srcaďż˝. To je jedna stvar, a druga je sljede?a:

Ovih dana u ďż˝koli peti sat za redom ?emo obra?ivati ďż˝U registraturiďż˝. To mi je uvjerljivo najloďż˝ija knjiga koju sam ikad imala u ruci! Prvo: jezik i stil su arhai?ni, i to u tolikoj mjeri da to zvu?i smijeďż˝no i staromodno, ďż˝to me sprije?ava da ozbiljno shvatim temu o kojoj se piďż˝e. Drugo: tema je ďż˝sapuni?astaďż˝ i srcedrapaju?a ďż˝ koga viďż˝e zanimaju selja?ka djeca koja se u 19. stolje?u nisu mogla ďż˝kolovati zbog svoj podrijetla? Ma molim vas! I joďż˝ neďż˝to: prema naďż˝oj ďż˝kolskoj interpretaciji ďż˝svo zlo je u selo doďż˝lo iz gradaďż˝: kao npr. kad je An?ica, dobra i nevina selja?ka djevojka, doďż˝la prvi put u grad , odmah je otiďż˝la u crkvu pomoliti se Bogu. Tamo je srela jednu staricu koja je, zamislite sada, ďż˝trebala biti dobra, ali je bila gnjusna i pokvarena i odvela je u kr?mu da se prostituiraďż˝! OK, i sad bih ja trebala pustiti suzicu ili ďż˝to zato ďż˝to se An?ica prethodno nije informirala i ďż˝to je doďż˝la k’o kufer u veliki grad o ?ijim obi?ajima nema pojma pa je zato nastradala. Oprostite, pri?a o Slavi Raďż˝kaj i sli?nima je dirljiva, ali ova je zbilja pateti?na. Isto tako, postoji jedan dio u knjizi kad je Ivica Ki?manovi? doďż˝ao prvi put u Meceninu ku?u i u predvorju ugledao velika ogledala, koja nisu skrivala istinu i jasno pokazivala njegovo selja?ko podrijetlo. Pa ďż˝to onda? Imaj muda pa se pomiri s istinom, najlakďż˝e je saďż˝alijevati samoga sebe! Pogodite ďż˝to je na kraju bilo s Ivicom? Ubio se. Zapalio. Tipi?an romanti?arski zavrďż˝etak (iako knjiga pripada realizmu). Zaďż˝to se ubio Bog zna, najvjerojatnije zato ďż˝to je ďż˝cijelog ďż˝ivota nosio stigmu selja?kog djeteta i zato nije mogao uspjeti u ďż˝ivotuďż˝. Pa se zato ubio! Ma vidi ti njega! I sad bih ja trebala suosje?ati s njim ili ďż˝to!? Pa najlakďż˝e je ubiti se, propiti, nadrogirati i sl. Jedino ljudi koji ustraju su vrijedni divljenja, a ne neki Ivica Ki?manovi? koji je bio selja?ko dijete pa mu je zato bilo teďż˝ko u ďż˝ivotu, pa se zbog svega toga na kraju ubio, ili neka Dorica koju su silovali pa se i ona tako?er ubila??? Ta knjiga nema veze s vezom, ja ju nikako nisam mogla pro?itati, a ja ina?e mogu svaďż˝ta ?itati, ako je baďż˝ nuďż˝no. ďż˝to je najgore, u ďż˝koli ne smijeďż˝ re?i da ti se neka lektira ne svi?a, jer ?eďż˝ onda od profesora dobiti prijekorne poglede. Pa kako ti se samo moďż˝e ne svi?ati najzrelije i najzna?ajnije Kova?i?evo djelo? Re?i neďż˝to negativno bilo bi kao da sam sebe osu?ujeďż˝ na smrtnu kaznu, pogotovo kod naďż˝e profesorice koja o?ito OBOďż˝AVA to djelo jer ga, kao ďż˝to sam ve? rekla, obra?ujemo cijeli ovaj tjedan. Idu?i sat je tema: svi ljubavni trokuti u knjizi.
Joj, ajme, jedva ?ekam! Pa to je bolje od �Zabranjene ljubavi�!


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta