Danas sam napokon ila pogledati toliko prehvaljeni hrvatski film “to je mukarac bez brkova?” napravljen prema toliko hvaljenom istoimenom romanu. Film je u potpunosti ispunio moja o?ekivanja – poalila sam uludo potroena dva i pol sata svog cijenjenog vikenda. Ne samo da film obiluje potpuno neduhovitim dosjetkama i primitivnim alama; on je od po?etka do kraja sasvim ispod bilo ?ijeg nivoa (osim nivoa onih o kojima pri?a i govori) – ovaj uradak, dakle, u potpunosti opravdava “urbanu legendu” o tome koliko su loi filmovi “made in Croatia”. Ono to mi smeta najvie od svega je halabuka koja se digla oko njega iz meni sasvim nepoznatih razloga, jer iako je doista cijelo kino bilo puno, na svu sre?u mogli su se na?i pametni ljudi koji su oplakivali svoj uludo potroen novac na 2 i pol sata prizemnog humora. Kad samo pomislim da je jedan [B]apsolutno briljantan hrvatski film (na svjetskom nivou, moram jo dodati) “Sto minuta Slave”[/B] u kinima proao gotovo potpuno nezapaeno, do?e mi da sjednem i pla?em od tuge i jada, jer, kao to su bili jednom rekli na TV-u, taj film ra?en je samo za uski krug ljudi. Takvo je, dakle, stvarno stanje u Hrvatskoj, a Matani? je doista genijalac koji je uspio prikazati Hrvate 19. stolje?a na na?in da je inteligentnom gledatelju potpuno jasno kako se u naem primitivnom balkanskom drutvu zapravo nije nita promijenilo od vremena Slave Rakaj. Oslikavaju?i Hrvate 1890-ih, dao je tako?er sliku Hrvatske u 21. stolje?u, a sve to u maniri vrhunskog umjetnika kakvim se napokon dokazao, barem u mojim o?ima. (Kaem “napokon” jer aludiram na njegove prve uratke tipa “Blagajnica ho?e i?i na more” i sl. Iako “Fine mrtve djevojke” doista predstavljaju ogroman pomak na bolje, nita se ne moe mjeriti sa Slavom Rakaj – osim moda, nadajmo se, njegovog budu?eg filma!)
Ako ne znate o ?emu pri?am, pogledajte oba filma. Bit ?e vam jasno – nadajmo se!