May 9, 2006 3:05 pm
Pjesma nad pjesmama


Po?imo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
potamnjela je put tvoja i o?i su tvoje crne;
noge su ti išarane i masna je kosa tvoja;
sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
Ljubim krik iz o?iju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih;
u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol ra?a djecu,
o gola ljubavi moja.
Velika si u slobodi i ve?a je ljubav naša,
naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo;
žena je moja prva od žena: crna ko no?, tajanstvena ko oblak,
divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji.
Naša ?e ljubav biti kaos: mutna i izmiješana i ljudi joj ne na?oše doli?ne rije?i;
mi ?emo se cjelivati goli i topli i štipaj ?e biti krvava pjesma naša,
?upat ?u ti kose, a ti ?eš tiskati o?i svoje u dušu moju i bijes ?e biti
prokleta pjesma naša;
svijat ?emo se ko zmija i plaziti ko ideal – i tragika ?e biti o?ajna pjesma naša;
zatravit ?e nas ljubav naša – šibat ?e nas strahotom i bol ?e biti grozna pjesma naša;
šuma ?e biti hram naš i trava postelja naša – kaos božanstvo naše,
a duše naša žrtva.
Iz kaosa ?e se izviti dijete, naše dijete – o nezakonska ženo moja i
nezakonska ljubavi moja;
i njegovo ?e ime biti: nezakonsko dijete;
i gacati ?e svijetom gladno ko strast naša, prokleto ko pjesma naša
i krvavo ko ljubav naša;
i lomit ?e se kletva na nj i ne?e imati me?u ljudima mjesta;
proklinjat ?e i oca i majku i ljubav njihovu, a psovku ?e dizati od ljudi do boga;
?emer ?e i groza drhtati kuda pro?e noga njegova i ne?e imati mrve suhoga kruha;
hvatat ?e ga i vezati, i zlo?in ?e biti hrana njegova.
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj;
mrtav je narod, ljubavi moja, i sanljiva je pjesma njegova;
suluda je šutnja, ljubavi moja, a šutnja je govor njihov;
gle, pospani su i zijev im je glazba dana;
njihova je duša prazna ko smijeh bludnica, a smijeh beživotan ko slovo zakona;
zakoni su njihovi ko bog njihov – o nema srca božanstvo njihovo;
jednoli?na je žrtva njihova ko dim cigara i miris njezin ko miris strvine;
nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su drugi;
njihovo je sunce blijedo ko mrtva?ka svije?a i zidovi su šuma njihova;
pusto je, crno, ljubavi moja, i dani su im jednaki ko misli;
nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krma?e;
nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova;
nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog.
Tamo ?emo baciti dijete naše, o crna ljubavi moja;
onuda ?e gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova;
tamo ?e drhtati plamen duše njegove: misao prevrata, kretnja bune i dah srdžbe;
on ?e biti onaj koji ?e buditi zaspale i uskrisivati mrtve;
i okovi ?e biti vjerenica njegova.
Nezakonsko dijete naše, o nezakonska majko njegova -
bezimeno ko zlo?in i osamljeno ko glad!
I klicat ?emo glasom cjelova naših i puno?om krvi naše:
O bezimeni, naše si dijete!
I naš ?e klik biti klik zanosa i drskosti: ogroman ko vje?nost,
strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome.
Po?imo, Ciganko moja, crna ljubavi moja;
ljubit ?emo se u kaosu, a iz kaosa ?e nicati dijete,
dijete krvi naše, dijete duša naših, dijete života našega.
Po?imo, Ciganko moja, gola ljubavi moja;
i rodit ?emo dijete, bezimeno dijete;
i nadjest ?emo mu ime, najljepše ime od lijepih:
Prevrat ?e biti ime njegovo, o nezakonska ljubavi naša!

Janko Poli? Kamov

Leave a Reply


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta