May 21, 2006 8:13 pm
“Preludij”

Silovat ?u te, bijela hartijo, nevina hartijo;
ogromna je strast moja i jedva ?eš je podnijeti;
izmi?eš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
cjelov na bljedo?u tvoju – moji su cjelovi crni.

Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;
bježim ih i bijeg je moj strelovit;
onud sam prošao, gdje plaze pognute šije,
gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.

Izmi?eš se, plašna košutko, i drš?eš ko prvi stid;
zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.

Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi;
nema iskrenosti u o?ima i vucaranje je njegov hod;
njuškanje je posao njegov i bogata mu je pla?a;
nema ni mjesta me?u njima i kažnjiva je moja rije?;
gutam misli i zagušit ?e me stid.

Stani, ljubavi moja, poslušaj bol moju;
ti primaš ljudsku rije? i magare još nije razumjelo ?ovjeka;
volovi vuku plug i ropstvo im donaša sijeno;
konj?e nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;
bogato se pita krmak i te?no je meso njegovo:
vitki su zakoni i oštri i krcate su staje zobi.

Ne izmi?i se, poljubljena djevojko, nema žene za mene;
ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;
o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.

Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
topla ko moja krv i mahnita ko srdžba moja.
Podaj mi se zauvijek – crni su cjelovi;
crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.

by Janko Poli? Kamov :-)

Leave a Reply


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta