Silovat ?u te, bijela hartijo, nevina hartijo;
ogromna je strast moja i jedva ?e je podnijeti;
izmi?e se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
cjelov na bljedo?u tvoju – moji su cjelovi crni.

Nema zakona vrhu tebe i umrli su zakoni za me;
bjeim ih i bijeg je moj strelovit;
onud sam proao, gdje plaze pognute ije,
gdje pseta slave orgije i lizanje je njihov blud.

Izmi?e se, plana koutko, i dr?e ko prvi stid;
zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;
mahnit sam, o hartijo, i srdba mi plamsa u oku.

Poboan je narod i uvinuti su u njega repovi;
nema iskrenosti u o?ima i vucaranje je njegov hod;
njukanje je posao njegov i bogata mu je pla?a;
nema ni mjesta me?u njima i kanjiva je moja rije?;
gutam misli i zaguit ?e me stid.

Stani, ljubavi moja, posluaj bol moju;
ti prima ljudsku rije? i magare jo nije razumjelo ?ovjeka;
volovi vuku plug i ropstvo im donaa sijeno;
konj?e nosi boljara i sjajna je dlaka njegova;
bogato se pita krmak i te?no je meso njegovo:
vitki su zakoni i otri i krcate su staje zobi.

Ne izmi?i se, poljubljena djevojko, nema ene za mene;
ne daju se one za nervozne cjelove i napetu put;
o nema zlata u mene, ni diploma nema bez njega.

Ljubim te, hartijo, i topla je ljubav moja;
topla ko moja krv i mahnita ko srdba moja.
Podaj mi se zauvijek – crni su cjelovi;
crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.

by Janko Poli? Kamov :-)