November 24, 2006 9:55 pm
Tamna strana baleta

Ne mogu vjerovati da sam pročitala netom posuđenu knjigu u samo nekoliko sati! Konkretno, riječ je o romanu Amelie Nothomb (čiji su romani idealni za prikratiti vrijeme) koji govori o djevojci – nesuđenoj balerini s najneobičnijom životnom pričom za koju sam dosad čula.Glavni lik je djevojka zvana Plectrude (tek kasnije uzela je umjetničko ime Robert) rođena pod vrlo neobičnim okolnostima: njena majka imala je tada samo 19 godina i odsluživala je zatvorsku kaznu zbog ubojstva muža tj. Plectrudinog oca. Ako mislite da ga je ubila zbog nekog “Ana Magaš razloga”, varate se: žena se jednostavno jedne noći probudila, uzela muževljev pištolj i upucala ga “da spasi dijete”, jer u zadnje vrijeme bila je sve manje zadovoljna brakom. Jedino o čemu je razmišljala bilo je njeno buduće dijete, jer je bila uvjerena da će ono biti posebno i upravo zbog toga je kćer nazvala vrlo neobičnim imenom, iako su je svi nastojali odgovoriti od toga. Nakon što je krstila dijete, objesila se u ćeliji, a brigu za djevojčicu preuzela je njena sestra Clemence.Clemence je bila opsjednuta djevojčicom i njenom “neobičnošću”, tako da se i sama u njenoj prisutnosti ponašala poput djeteta: za ručak joj je spremala torte i slatkiše, oblačila je obje u raznorazne kostime i sl. Iako je imala još dvije kćeri, niti prema jednoj se nije odnosila kao prema Plectrude. Za nju bila uvjerena da je “posebna” i da zbog toga zaslužuje i poseban tretman, tako da ju je od najranijih dana odgajala da živi u nerealnom, bajkovitom svijetu u kojem nisu vladala pravila “normalnog” svijeta. Kad je krenula u školu, Plectrude je bila “crna ovca” zbog toga što ništa nije mogla napraviti kao druga djeca: nisu je zanimali ni vršnjaci, ni škola, ni išta drugo osim satova baleta. Već je od djetinjstva znala da će biti balerina i u baletnoj školi bila je najbolja od svih učenica, pogotovo zbog svojih “očiju balerine”. Tijekom narednih školskih godina stekla je samo jednu prijateljicu, koju je poznavala još otprije iz baletne škole, a u 7. razredu se čak i zaljubila, ali je mislila da Mathieu nije zaljubljen u nju budući da se uvijek držao vrlo suzdržano. Osnovnu školu jedva je završila, i to s najgorim ocjenama, ali je to baš nije previše zabrinjavalo jer se namjeravala upisati u baletnu školu pariške Opere. Clemence, koja je i sama bila nesuđena balerina, jer se u 15. godini nije uspjela upisati u tu istu školu, bila je opsjednuta željom da Plectrude “nastavi” njen san i postane balerina.

Međutim, kad je započela šk. godinu u novoj školi, Plectrude je otkrila tamniju stranu baleta. Na početku su sve učenice bile svrstane u tri kolone: prvi red su činile “mršave”, drugi “normalne”, a treći “debele” djevojke. Plectrude je sa svojih 155 cm i 40 kilograma spadala u “normalne” i dobila je oštro upozorenje da nikako ne smije prijeći sadašnju težinu; dapače, bilo bi još bolje da smršavi koji kilogram. Djevojkama je bilo zabranjeno da jedu bilo što osim nemasnog jogurta i eventualno još nekakvih “light” jela koja nikako nisu bila primjerena za djevojčice u razvoju izložene osmosatnim napornim treninzima. Uz sve to, morale su trpjeti svakodnevna ponižavanja na račun svog tjelesnog izgleda i ispiranje mozga frazama o tome da balet nije sredstvo, već jedino nagrada onim djevojkama koje uspiju prevladati sve teškoće i postati primabalerine. Jednu od takvih teškoća predstavljao je i pubertet: one djevojke koje bi usprkos pothranjenosti svejedno dobile mjesečnicu, morale bi uzimati nekakve tablete za njeno sprečavanje.

Plectrude, koja je u dotadašnjoj baletnoj školi uvijek učila i pokoju malu koreografiju, sad je bila suočena s cjelodnevnim uvježbavanjem tehnike i imala je osjećaj kao da više ne pleše balet, jer joj je najsretniji trenutak dana bio onaj kada bi legla u krevet. Mnoge djevojčice su se ispisale iz škole, ali kako je Plectrude uvijek bila tvrdoglava, ostala je iz prkosa prema svojim profesorima koje je doživljavala kao “neprijatelje baleta” koji ne znaju cijeniti vrijednost tog vida umjetnosti.

Naravno, naporan životni tempo počeo je uzimati svoj danak i Plectrude je počela mršavjeti. Što je više mršavjela, to je bila manje svjesna svega što se događalo oko nje i počela se slijepo pokoravati svim pravilima škole. Polako se pretvarala u jednu od najboljih učenica i uljuljkivala se u san da će jednog dana postati ono što je oduvijek željela – profesionalna balerina. Logično je da je zbog toga željela smršavjeti što je više moguće, tako da je prestala jesti čak i onaj bezmasni jogurt kojeg su jele čak i one najmršavije djevojčice. Pod takvim režimom u 15. godini spala je na samo 32 kilograma, a pune dvije godine nije narasla ni centimetra. Iako je povjerila majci da noću osjeća strahovite bolove u nogama, Clemence nije ništa rekla osim da joj se “jako divi”. To je trajalo sve do dana kad se Plectrude, ustajući iz kreveta i prisiljavajući se da ne počne jaukati od bolova u nogama, jednostavno srušila i od običnog pada slomila potkoljeničnu kost. Kad je doktor vidio njene rendgenske snimke, nije mogao vjerovati da se radi o 15-godišnjoj djevojčici: njene su kosti, naime, izgledale kao kosti 60-godišnjakinje u menopauzi! Da je bila “normalna” djevojka, kost bi joj najvjerojatnije zarasla za mjesec dana; ovako je morala tjednima ležati u bolnici znajući da više nikad neće moći plesati balet, jer je bilo pitanje hoće li uopće moći normalno hodati i/ili trčati.

Na svu sreću, Plectrude se oporavila iako je njena majka zapala u neko bolesno stanje. Kad se Plectrude počela debljati i kad je u 16. godini dobila prvu mjesečnicu, Clemence ju je nazivala “debelom kravom” i naposljetku joj ispričala priču o njenoj pravoj majci i tragičnoj sudbini.

Uglavnom, da skratim: shvativši da nitko nije uz nju, Plectrude se nekako sama uspjela izvući iz svih svojih problema i naposljetku se udala za nekadašnju školsku ljubav. Iako nikad nije postala balerina, odlučila je postati pjevačica i tada je uzela pseudonim Robert.
Nisam mogla vjerovati da je jedna ovakva priča istinita, jer ipak mi je nekako lakše čitati o svim tim strahotama ako mislim da su izmišljene.

Slike sadašnje Plectrude možete pronaći ovdje.

November 17, 2006 10:13 pm
Žena u potrazi za slobodom

Rodila sam se 5. srpnja 1804. u trenutku dok je otac svirao na violini, a majka bila odjevena u krasnu ru�i?astu haljinu.*

Tako zapo?inje autobiografija Amandine Lucile Aurore Dupin, barunice Dudevant, francuske spisateljice i feministkinje poznatije pod pseudonimom George Sand.
Otac joj je bio aristokratskog podrijetla, a majka obi?na pu?anka, zbog ?ega se baka (o?eva majka), aristokratkinja i pripadnica visokog dru�tva, u po?etku nije slagala s njihovim brakom i nastojala ga sprije?iti. Ipak, kad je vidjela unuku, srce joj se “smek�alo” i s vremenom je kako-tako prihvatila snahu.
Aurorina majka bila je ?vrsta �ena ponosna na svoje podrijetlo koja se izrugivala aristokraciji i ta�tini skorojevi?a. Dru�tveni polo�aj nije joj bio va�an; dapa?e, osje?ala se jo� “plemenitijom” no �to su to bili ljudi “plemeniti na papiru”. Zbog svega toga jasno je za�to se snaha i svekrva nisu previ�e voljele. Nakon mu�evljeve smrti majka je pristala prepustiti svekrvi odgoj Aurore, tako da je Aurora ve?inu djetinjstva provela na obiteljskom imanju u Nohantu nadzirana pod budnim bakinim okom.
Kao dijete bila je bistra i inteligentna, iako, kako ona sama ka�e, po prirodi lijena, �to je donekle usporilo njen razvoj. Kako nije ?itala iz vlastite pobude i u knjigama je gledala samo slike, po?ela je sama izmi�ljati pri?e po uzoru na dje?je bajke koje su joj ?itali. Tjelesno je bila sna�na i voljela je fizi?ke napore, tako da aristokratska pravila koja su nalagala da �ena bude posve li�ena fizi?kog rada nije prihva?ala. Iako joj je baka nastojala usaditi “dobar odgoj”, nije voljela nositi ni rukavice, ni �e�ire, koje naziva “o?ajem svojeg djetinjstva”.

Li�iti se radnog napora, da bi se odr�ao svje� izgled, ne tr?ati u toplom sun?anom sjaju, kada vas milo bo�je sunce neodoljivo privla?i, ne hodati u grubim cipelama iz bojazni da se ne iskrive gle�njevi, nositi rukavice, odnosno odre?i se okretnosti i snage svojih ruku, osuditi sebe na vje?nu nespretnost, na vje?nu nemo?, odmarati se kada nas sve uokolo poziva da se ne �tedimo, �ivjeti ispod zvona, da nam ko�a ne bi pocrnjela, ispucala i naborala se prije starosti, eto to mi je oduvijek bilo nemogu?e prihvatiti i toga se pridr�avati.*

Iako je baku voljela, nije nikad mogla biti onakva kakvom ju je ona �eljela. Baku je vidjela kao mlitavu aristokratsku �enu koja je predugo �ivjela u kutiji i u ?ijim venama jo� jedva da te?e nekoliko kapi krvi. Aurora je �eljela slobodu, a baka ju je zatvarala u mra?ne sobe i tjerala da bude mirna, poslu�na, ravnodu�na kao i ona. Sve to u njoj je izazivalo �estok otpor i ona je naposljetku po?ela da se pona�a “ru�no”, “nesnosno” i “neodgojeno” zbog ?ega ju je baka 1811. poslala na odgoj i obrazovanje u samostan.
U samostanu je najprije pro�ivjela fazu bunta kada se dru�ila sa “?avolicama”, tj. djevoj?icama koje su kr�ile sva pravila kad god je to bilo mogu?e. Nakon toga, pred kraj �kolovanja, u�la je u fazu �estoke pobo�nosti i pokornosti, kada se satima molila u crkvi i izbjegavala dru�tvo u potrazi za Bogom do te mjere da je postala fanati?na. Kad vi�e nije mogla do�ivjeti ono isto fanati?no uzbu?enje i zanos u molitvi, postala je depresivna i naposljetku je uspjela zabrinuti i odgajateljice (?asne sestre). Nakon nekoliko razgovora ubla�ila je svoj zanos prema religiji i donekle se vratila starim navikama pona�anja te po?ela dru�iti s vr�njakinjama.

Nakon strogog i ograni?enog �ivota u samostanu ponovno se vratila u Nohant. Ovo je njeno odraslo razdoblje u kojem od prvotne buntovnice prerasta u spisateljicu i feministkinju. Na nagovor u?itelja po?inje se obla?iti kao mu�karac (nositi hla?e) i otkriva koliko su je zapravo nekada�nje suknje spre?avale u tr?anju i slobodnom kretanju uop?e. Prepu�tena samoj sebi, �ivjela je izdvojenim �ivotom i ?inilo joj se prirodnim da na neki na?in bude druga?ija od ostalih djevojaka, iako su je u dru�tvu smatrali ?udljivom i ?udakinjom.

Prvi roman objavljuje 1831. pod pseudonimom George Sand. Njen “mu�ki” izgled omogu?io joj je ne samo da se slobodnije kre?e u doslovnom smislu, ve? i da posje?uje mjesta i kvartove Pariza koje kao �ena vi�eg stale�a nikad ne bi imala prilike vidjeti. Posljedica svega toga bila je da je izgubila mnoge privilegije koje je imala kao barunica.
U knji�evnosti je poznata kao kriti?arka tada�njeg dru�tvenog poretka, iako je mnogo inspiracije prona�la i u prirodi tj. u sje?anjima na djetinjstvo u Nohantu. Poznata je po svom citatu: “U �ivotu postoji samo jedna sre?a: voljeti i biti voljen.”. Dru�ila se s mnogim poznatim umjetnicima svog vremena: poznata je npr. po svojoj ljubavnoj vezi sa Chopinom, a navodno je vodila i �estoke prepirke s Balzacom koji joj je, usprkos tome �to ju je nazivao “glupa?om”, a ona njega “bestidnikom”, bio jedan od najboljih prijatelja. Me?u suvremenicima izazivala je mnogo polemike; sam Turgenjev je za nju rekao da je bila “hrabar mu�karac i dobra �ena”, a pjesnik Alfred de Musset smatrao ju je “naj�enstvenijom od svih �ena”.

Umrla je 1876. u Nohantu, a 2004. njeni su posmrtni ostaci preba?eni u Pariz. Za svoj �ivot naposljetku ka�e:

Iako uvijek radin i radostan na povr�ini, moj �ivot iznutra je ostao bolniji nego ikad. O?ajavala sam �to ne mogu drugima dati onu sre?u , koje sam se ja bila odrekla; jer sam imala vi�e nego jedan razlog za duboku tugu, protiv koje sam se nastojala boriti.*

*citati iz knjige “Povijest mog �ivota” George Sand

November 14, 2006 9:27 pm
Shiina Ringo – spotovi

Molim vas, nemojte propustiti ove odlične spotove i pjesme!! Shiina Ringo je zakon! Što više njenih pjesama otkrivam, to mi se više sviđa! Kažem vam, japanska Björk! Avangarda!

LA SALLE DE BAIN

YAMI NI FURU AME

KURUMAYA SAN (live)

November 13, 2006 8:52 pm
Shiina Ringo – japanska Björk

Ovog puta odlučila sam predstaviti jednu neobičnu japansku pjevačicu čije se pjesme razlikuju od uobičajenih J-pop sladunjavih melodijica s pokojim stihom na engleskom. Njeno ime je Shiina Ringo.

Shiina Ringo rođena je 25.11.1978. u prefekturi Saitama kao Yumiko Shiina. Majka joj je plesala balet, a otac sakupljao jazz ploče, tako da nije čudno što je Yumiko već kao petogodišnjakinja počela svirati klavir i plesati balet.
Iako je bila vrlo ekstrovertirana u ranoj dobi, kasnije je postala sramežljiva i u prisutnosti drugih ljudi bi se zacrvenila kao jabuka. Otud joj nadimak Ringo, što na japanskom znači jabuka.
Glazbom se počela baviti u petnaestoj godini kao članica nekoliko bandova, a u devetnaestoj je izdala prvi singl “Koufukuron” (“Happiness Theory”), a nakon toga (1999.) objavljuje albume “Muzai Moratorium” (“Innocence Moratorium”) te “Shouso Strip” (2000.). Za vrijeme trudnoće napravila je kratku pauzu, ali je ubrzo zatim objavila kompilacije na 2 diska “Utaite Myouri” (“Singer’s Luck”).
U 24. godini udala se za gitarista Junjija Hatoshija, s kojim je ima sina, ali se nakon 14 mjeseci razvela. Treći album “Karuki Zamen Kuri No Hana” (“Calcium hypoclorite, Semen, Chestnut Blossoms” – ne pitajte me što to znači!) objavljuje 2003., a pri kraju solo karijere izlazi joj pjesma “Ringo no Uta” (“Apple’s Song”), koja na neki način objedinjuje sve pjesme njene karijere. 31.05.2004. osnovala je band “Tokyo Jihen” (“Tokyo Incidents”) s kojim i danas nastupa.

Shiina nije samo pjevačica, već i tekstopisac čije pjesme prelaze granice samo jednog žanra i objedinjuju više njih. Po stilu najviše podsjeća na Björk, pogotovo ako u obzir uzmemo njene spotove koji su vizualno raskošni baš kao i Björkini (čudno zvuči u deklinaciji, ali dobro =)). Tekstovi pjesama sadrže mnogo arhaičnih i kompleksnih riječi te nekad i sami Japanci ne razumiju točno o čemu to pjeva.

Pjesme za slušanje:
Komori Uta (meni najdraža)
Kuki (da, dobro ste pročitali)
Love is blind
Haiiro no Hitomi
Tsumi to Batsu
Ringo no Uta

November 11, 2006 12:53 pm
Novi blog

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Neki dan pala mi je na pamet jedna ideja. Budu?i da se volim igrati s kodovima, a na netu ima tako lijepih predloaka, pomislila sam da bi bila dobra ideja da prilagodim te predloke Blog.hr-u. U po?etku sam to radila za svoje potrebe, a onda sam odlu?ila otvoriti blog predloaka koje sam prilagodila Blog.hr-u.
Uglavnom, to radim u slobodno vrijeme jer mi je fora, a ako se pokae ve?i interes, u svakom slu?aju ?u nastaviti. Ako ne, onda ?u nastaviti to raditi samo za svoje potrebe.
U svakom slu?aju, recite mi to mislite o toj ideji.

Link bloga: putoputo.blog.hr

P.S. Svi creditsi su ostali netaknuti. Ne krim zakon! :smijeh:

November 10, 2006 11:37 am
Hello Kitty

Ovo sam kupila ju?er na autocesti Rijeka – Zagreb.
Nije li preslatko?

U po?etku mi se ?inilo glupo dati 12 kn za to, ali sad mi je stvarno drago to sam to kupila. To je u biti “spremnik” za bombone (candy container) i jo ga nisam vidjela za kupiti u Rijeci.

O tome zato sam bila u Zagrebu i to sam vidjela pisat ?u kasnije.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta