November 17, 2006 10:13 pm
Žena u potrazi za slobodom

Rodila sam se 5. srpnja 1804. u trenutku dok je otac svirao na violini, a majka bila odjevena u krasnu ru�i?astu haljinu.*

Tako zapo?inje autobiografija Amandine Lucile Aurore Dupin, barunice Dudevant, francuske spisateljice i feministkinje poznatije pod pseudonimom George Sand.
Otac joj je bio aristokratskog podrijetla, a majka obi?na pu?anka, zbog ?ega se baka (o?eva majka), aristokratkinja i pripadnica visokog dru�tva, u po?etku nije slagala s njihovim brakom i nastojala ga sprije?iti. Ipak, kad je vidjela unuku, srce joj se “smek�alo” i s vremenom je kako-tako prihvatila snahu.
Aurorina majka bila je ?vrsta �ena ponosna na svoje podrijetlo koja se izrugivala aristokraciji i ta�tini skorojevi?a. Dru�tveni polo�aj nije joj bio va�an; dapa?e, osje?ala se jo� “plemenitijom” no �to su to bili ljudi “plemeniti na papiru”. Zbog svega toga jasno je za�to se snaha i svekrva nisu previ�e voljele. Nakon mu�evljeve smrti majka je pristala prepustiti svekrvi odgoj Aurore, tako da je Aurora ve?inu djetinjstva provela na obiteljskom imanju u Nohantu nadzirana pod budnim bakinim okom.
Kao dijete bila je bistra i inteligentna, iako, kako ona sama ka�e, po prirodi lijena, �to je donekle usporilo njen razvoj. Kako nije ?itala iz vlastite pobude i u knjigama je gledala samo slike, po?ela je sama izmi�ljati pri?e po uzoru na dje?je bajke koje su joj ?itali. Tjelesno je bila sna�na i voljela je fizi?ke napore, tako da aristokratska pravila koja su nalagala da �ena bude posve li�ena fizi?kog rada nije prihva?ala. Iako joj je baka nastojala usaditi “dobar odgoj”, nije voljela nositi ni rukavice, ni �e�ire, koje naziva “o?ajem svojeg djetinjstva”.

Li�iti se radnog napora, da bi se odr�ao svje� izgled, ne tr?ati u toplom sun?anom sjaju, kada vas milo bo�je sunce neodoljivo privla?i, ne hodati u grubim cipelama iz bojazni da se ne iskrive gle�njevi, nositi rukavice, odnosno odre?i se okretnosti i snage svojih ruku, osuditi sebe na vje?nu nespretnost, na vje?nu nemo?, odmarati se kada nas sve uokolo poziva da se ne �tedimo, �ivjeti ispod zvona, da nam ko�a ne bi pocrnjela, ispucala i naborala se prije starosti, eto to mi je oduvijek bilo nemogu?e prihvatiti i toga se pridr�avati.*

Iako je baku voljela, nije nikad mogla biti onakva kakvom ju je ona �eljela. Baku je vidjela kao mlitavu aristokratsku �enu koja je predugo �ivjela u kutiji i u ?ijim venama jo� jedva da te?e nekoliko kapi krvi. Aurora je �eljela slobodu, a baka ju je zatvarala u mra?ne sobe i tjerala da bude mirna, poslu�na, ravnodu�na kao i ona. Sve to u njoj je izazivalo �estok otpor i ona je naposljetku po?ela da se pona�a “ru�no”, “nesnosno” i “neodgojeno” zbog ?ega ju je baka 1811. poslala na odgoj i obrazovanje u samostan.
U samostanu je najprije pro�ivjela fazu bunta kada se dru�ila sa “?avolicama”, tj. djevoj?icama koje su kr�ile sva pravila kad god je to bilo mogu?e. Nakon toga, pred kraj �kolovanja, u�la je u fazu �estoke pobo�nosti i pokornosti, kada se satima molila u crkvi i izbjegavala dru�tvo u potrazi za Bogom do te mjere da je postala fanati?na. Kad vi�e nije mogla do�ivjeti ono isto fanati?no uzbu?enje i zanos u molitvi, postala je depresivna i naposljetku je uspjela zabrinuti i odgajateljice (?asne sestre). Nakon nekoliko razgovora ubla�ila je svoj zanos prema religiji i donekle se vratila starim navikama pona�anja te po?ela dru�iti s vr�njakinjama.

Nakon strogog i ograni?enog �ivota u samostanu ponovno se vratila u Nohant. Ovo je njeno odraslo razdoblje u kojem od prvotne buntovnice prerasta u spisateljicu i feministkinju. Na nagovor u?itelja po?inje se obla?iti kao mu�karac (nositi hla?e) i otkriva koliko su je zapravo nekada�nje suknje spre?avale u tr?anju i slobodnom kretanju uop?e. Prepu�tena samoj sebi, �ivjela je izdvojenim �ivotom i ?inilo joj se prirodnim da na neki na?in bude druga?ija od ostalih djevojaka, iako su je u dru�tvu smatrali ?udljivom i ?udakinjom.

Prvi roman objavljuje 1831. pod pseudonimom George Sand. Njen “mu�ki” izgled omogu?io joj je ne samo da se slobodnije kre?e u doslovnom smislu, ve? i da posje?uje mjesta i kvartove Pariza koje kao �ena vi�eg stale�a nikad ne bi imala prilike vidjeti. Posljedica svega toga bila je da je izgubila mnoge privilegije koje je imala kao barunica.
U knji�evnosti je poznata kao kriti?arka tada�njeg dru�tvenog poretka, iako je mnogo inspiracije prona�la i u prirodi tj. u sje?anjima na djetinjstvo u Nohantu. Poznata je po svom citatu: “U �ivotu postoji samo jedna sre?a: voljeti i biti voljen.”. Dru�ila se s mnogim poznatim umjetnicima svog vremena: poznata je npr. po svojoj ljubavnoj vezi sa Chopinom, a navodno je vodila i �estoke prepirke s Balzacom koji joj je, usprkos tome �to ju je nazivao “glupa?om”, a ona njega “bestidnikom”, bio jedan od najboljih prijatelja. Me?u suvremenicima izazivala je mnogo polemike; sam Turgenjev je za nju rekao da je bila “hrabar mu�karac i dobra �ena”, a pjesnik Alfred de Musset smatrao ju je “naj�enstvenijom od svih �ena”.

Umrla je 1876. u Nohantu, a 2004. njeni su posmrtni ostaci preba?eni u Pariz. Za svoj �ivot naposljetku ka�e:

Iako uvijek radin i radostan na povr�ini, moj �ivot iznutra je ostao bolniji nego ikad. O?ajavala sam �to ne mogu drugima dati onu sre?u , koje sam se ja bila odrekla; jer sam imala vi�e nego jedan razlog za duboku tugu, protiv koje sam se nastojala boriti.*

*citati iz knjige “Povijest mog �ivota” George Sand

Leave a Reply


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta