September 23, 2007 2:40 pm
Lesbian movie review (vol. 3) : “VAMPYRES”

Redatelj: Jose Ramon Larraz
Uloge: Marianne Morris, Anulka Dziubinska, Murray Brown
Godina izdanja: 1974.
Ostali naslovi: Blood Hunger, Las hijas de Dracula, Daughters of Dracula, As vampiras

O ovom filmu (inače zadnjem iz ove trilogije vampirskih horora iz 70-ih) neću puno pisati, jer se cjelokupni doživljaj može vrlo dobro opisati jednom rječju: katastrofa!
Da počnemo od najvažnijeg: priča je dosadna! Vampirice Fran i Miriam žive u ogromnom dvorcu u engleskoj provinciji i u slobodno vrijeme bave se autostopom. Nakon što presretnu muškarce (tj. njihove aute) na cesti, odvode ih u svoje velebno zdanje gdje ih zavode i potom ubijaju. Vrlo, vrlo neinteresantno.
Dakako, da bi priča bila još “bolja”, vampirice su biseksualno orijentirane pa tu i tamo padne koji poljubac i seks između njih dvije. Ako ste već počeli sliniti, vjerujte mi da nemate razloga. Erotske scene (ako ih tako uopće mogu i nazvati) su isforsirane i stoga nimalo uvjerljive; ne pomaže čak ni to što su glumice relativno zgodne (iako, moram priznati, imaju doista neobičan stil odijevanja).

Priča teče a la sedamdesete: dosadno i sporo. U 51. minuti morala sam pauzirati da ne zaspem od dosade, a do kraja sam nastavila gledati tek nakon par dana (već i to vam puno toga govori o kvaliteti filma). Posebno su smiješni tzv. vremenski efekti: svake noći, u kojoj će se naravno dogoditi nešto strašno :cry: (bu!), obavezno slijedi pljusak popraćen gromoglasnom (:zubo:) grmljavinom. Još jedna zanimljiva informacija je da vampirice tijekom dana spavaju u vinskom podrumu :smijeh:, a stropovi dvorca su puni paučine :rofl: iako u njemu redovito obitavaju (jebiga, valjda ne vole čistiti, nadam se da se isto neće dogoditi i meni sada u Zagrebu).

Kad zanemarimo jeftine ljubavne scene i spori tijek radnje, film nije dovoljno zanimljiv ni da se nasmijemo glupostima. Jednostavno je vrlo dosadan i, iako očigledno postoji DVD izdanje, preporučujem vam da ga zaobiđete u širokom luku i potrošite dva sata života na nešto zanimljivije.

U nastavku: Therese and Isabelle

September 21, 2007 12:09 pm
Lesbian movie review (vol. 2) : “VAMPYROS LESBOS”

Redatelj: Jesus Franco
Uloge: Ewa Strönberg, Soledad Miranda
Godina izdanja: 1970.
Ostali naslovi: Las Vampiras, The Vampire Women, Lesbian Vampires, The Heiress of Dracula, The Heritage of Dracula, El signo del vampiro itd.OK, znam na što mislite: da, naslov je glup. Zapravo, naslov je jako glup; zvuči kao ime nekog morbidnog euro-trash horora iz kamenog doba. Ali, ako zanemarimo nimalo sugestivan naslov, ostaje iznenađujuće dobar film, iako nije horor u današnjem smislu riječi (čitaj: upotrebljavaju kečap umjesto krvi).Iskreno, ovo mi je prvi Francov film koji sam gledala, iako sam čula da je (bio?) poznat redatelj. Ovaj film slovi kao njegovo najbolje djelo i ne čudi me, jer je sniman zbilja interesantno, polaže pažnju na neobične detalje, lokacija je barem za to doba egzotična (Turska), a ne odmaže ni to što je vampirica basnoslovno lijepa (inače Soledad Miranda, glumica koja bi vjerojatno bila mnogo poznatija da nije tragično poginula u 27. godini, samo nekoliko tjedana nakon što je snimila ovaj film).Također, za razliku od “Morgane Le Fay”, u ovom filmu doista ima erotike (iako ne znam bi li se muški dio populacije složio sa mnom; naime, ni to nije erotika u današnjem smislu riječi). Uvodna scena je vrlo maštovita, a da je previše ne opisujem, možete je pogledati ovdje:



Koliko je pažnje samo poklonjeno detaljima! To se (doduše, ne baš najbolje) vidi i u sljedećem primjeru:



Da razjasnim priču: mlada američka odvjetnica Linda s dečkom dolazi u Tursku i dobiva poslovni zadatak vezan uz nasljedstvo misteriozne grofice Nadine koja živi na obližnjem otoku. Inače, prije toga saznajemo da Linda već neko vrijeme posjećuje psihijatra jer pati od ružnih snova u kojima stalno vidi jedno te istu ženu (pogodite koju!) kako stoji nagnuta nad nju dok joj crvena marama leprša oko vrata (koja pjesnička slika, ha ha!). Igrom slučaja, plesačica iz uvode scene jako je slična toj ženi, baš kao i grofica Nadine koju posjećuje sljedećeg dana. Na otoku se zatim zbivaju razni neobični događaji, a mi saznajemo da je grofica Nadine zapravo vampirica koja se zaljubila u Lindu i nastoji je uvesti u svoj krug.
Kao što sam rekla, grofica Nadine (Soledad Miranda) je apsolutno, apsolutno prekrasna; njen lik mi je za razliku od Morgane bio jako simpatičan i nadala sam se da će ljubavna priča imati happy end.Sama radnja se odvija neobično i u početku malo zbunjujuće, jer Linda neprestano ima halucijacije pa više nismo sigurni što se doista dogodilo, a što ne. Ima nekoliko jako efektnih scena, kao npr. kad Nadine ugrize Lindu i u isto vrijeme se prikazuju scene koju je Linda cijelo vrijeme sanjala: kratki prizori Turske, letećeg crvenog zmaja i krvi na prozoru (kao što ste vidjeli u drugom primjeru s YouTubea).Iako opet nisam dobila romantičnu sapunicu kakvoj sam se nadala :zubo::cerek:, ipak mislim da je ovaj film iznenađujuće dobar za žanr kojem pripada i svakako ga vrijedi pogledati. Mala primjedba ide stereotipnom prikazivanju lezbijke kao mrziteljice muškaraca koja (iznenađenja li!) ima traume iz djetinjstva, ali budući da je ovo trash film iz sedamdesetih, mislim da bih mu to ipak mogla oprostiti.

U nastavku: Vampyres (opet! :zubo:)

September 20, 2007 2:57 pm
Lesbian movie review (vol. 1) : “GIRL SLAVES OF MORGANA LE FAY”

Redatelj: Bruno Gantillon
Uloge: Dominique Delpierre, Mireille Saunin, Alfred Baillou, Michele Perello
Godina izdanja: 1971.
Ostali naslovi: “Morgane et ses nymphes”, “Le Diavolesse”, “The She-Devils”

Budući da moj interes za lezbijske filmove traje dosta dugo (o tome ste već mogli čitati ovdje i ovdje), odlučila sam napisati nekoliko kratkih recenzija filmova koje sam nedavno pogledala. Prvi na redu je neobičan lezbijski fantasy horor iz 1971. koji, sudeći po neobičnoj tematici, ima potencijala, ali ga nije do kraja razradio.Riječ je o filmu “Morgana et ses nymphes” (u engleskom prijevodu “Girl Slaves Of Morgana Le Fay”) kojeg klasificiraju kao erotski horor, iako se ja baš ne bih složila s tim budući da u filmu nema (dovoljno) elemenata niti erotike, niti strave i užasa. Dapače, radnja se odvija polagano i poprilično jednolično, tako da olakšava činjenica što film traje svega nešto više od sat vremena.Radnja je smještena u francusku provinciju kamo mladi lezbijski par dolazi na odmor. Putem se zaustavljaju u neobičnom selu koje djeluje srednjevjekovno i poprilično zatvoreno prema novim posjetiteljima; štoviše, mještanin ih upozorava da se ne zadržavaju poslije mraka jer je previše opasno. Ipak, nakon što su se neko vrijeme vozile u krug, Anna i Francoise zaključuju da su se izgubile i da će prespavati u napuštenoj kući kraj ceste. Nakon toga slijede prve vrlo softcore scene ljubljenja i maženja, koje usprkos tome predstavljaju interesantan uvod i navode gledatelja (tj. mene :-D ) da se zbliži s likovima i u nestrpljenju iščekuje što će se dalje s njima dogoditi.Nažalost, usprkos obečavajućem početku, ostatak filma nije nipošto toliko zanimljiv. Sljedećeg jutra Francoise otkriva da je Anna nestala, a tragovi je vode do neobičnog dvorca u kojem živi Morgana Le Fay zajedno sa svojim ropkinjama, koje udovoljavaju svakoj njenoj želji u zamjenu za vječnu mladost i ljepotu. Iako zvuči obečavajuće, ovaj film ne smatram erotskim kao prvo iz najjednostavnijeg razloga što erotskih scena gotovo da i nema (svega su tri ili četiri u filmu), a likovi i odnosi među njima su odrađeni poprilično površno, tako da kao gledatelj nisam osjetila nikakvu bliskost i privlačnost među njima. Za mene erotika nije tek puko pojavljivanje golog ženskog tijela na filmu ili jednako tako besmisleno ljubljenje/maženje/itd. dviju žena, ali se Bruno Gantillon nažalost ne slaže sa mnom, tako da je ono što je trebalo ispasti “erotski” (i još k tome “lezbijski”) ispalo poprilično mlako, površno i neoduševljavajuće. Čak i u početku simpatičan par (Anna i Francoise), s kojim sam se tek počela zbližavati, odmah biva razdvojen i tako smo gotovo od početka prepušteni na milost i nemilost nesimpatičnoj Morgani.Možda je najvažnije u svemu tome što likovi uopće nisu simpatični. Morgana je okrutna vještica koja pretvara djevojke u svoje ropkinje ili ih, ako ne pristanu na njenu ponudu vječnog života i mladosti, pretvara u starice koje “trunu” u njenom dvorcu. Nažalost, njen zapovjedački stav nije mi uopće “sjeo” i kroz većinu filma bila mi je istinski vrlo iritantna. Iako redatelj sugerira da Morgana osjeća nešto više prema Francoise nego prema drugim djevojkama, zbog čega su tri njene djevojke vrlo ljubomorne, između njih dvije ipak nije ostvarena bliskost kakva se trebala osjećati. Gledajući film, bilo mi je teško zamisliti da bi Morgana mogla osjećati ljubav prema ikome osim prema sebi; dapače, ona čak nema ni najmanju dozu ljudskosti i uživa u pomisli da Francoise neće moći pobjeći iz dvorca (šuma je, naime, začarana).Ono što spašava ovaj film od potpune katastrofe je njegov kraj, koji je doista neočekivano sugestivan i romantičan i jedino zbog njega imam želju pogledati ovaj film još jedanput. Dapače, čak mi se i Morgana počela sviđati.
Francoise napokon uspijeva pobjeći iz dvorca uz pomoć začarane tunike koja ju čini nevidljivom. Ipak, na izlasku iz šume ugleda staricu i sjeti se Morganine primamljive ponude. Trči natrag u šumu i doziva Morganu. Baš kad je posegnula rukom da skine tuniku, vidimo Morganinu ruku na njenom ramenu, a odmah zatim Morgana kaže da nije potrebno da se skida, jer joj je Francoiseina želja da se ponovno sastanu omogućila da je pronađe. Nakon ovako prekrasnog raspleta situacije u zadnjoj sceni Morgana odvodi Fracoise do one iste kuće u kojoj je prespavala prvu noć s Annom i Francoise kroz prozor ugleda Annu kako spava u njenom zagrljaju. Tako završava film. Morgana napokon postaje draga.

Neočekivano dobar završetak jedini je čvrsti oslonac ovog filma i zapravo jedini razlog da ga pogledate. Nabaviti mi ga je bilo dosta teško budući da je riječ o filmu iz 1971., ali nakon svega ipak mi nije žao što je u mojoj kolekciji; ako ništa drugo, barem gledam kraj opet, i opet, i opet…

U nastavku: “Vampyros Lesbos”

September 10, 2007 7:53 pm
Žene koje ne žele djecu

Odlu?ila sam da maj?instvo za mene nije izbor. Primijetila sam da sretni neoptere?eni ljudi odgajaju istu takvu djecu, a ja sam prekomplicirana i s previ�e obveza da bih se mogla posvetiti maj?instvu u bilo kojem trenutku svojeg �ivota.Ne mogu se zamisliti da budem godinu ili dvije odvojena od tokova svog �ivota i da se posvetim jednoj osobi. Maj?instvo je obveza za cijeli �ivot. Nisam sigurna da bih bila toliko hrabra da jednoj osobi pru�am ljubav i razumijevanje, da se na to obve�em. I prijatelja i de?ka mo�e� mijenjati, a ovo je osoba za ?iji si karakter odgovoran ti sam, a pitanje je ho?e� li od te osobe uspjeti stvoriti dobrog ?ovjeka.Tako zapo?inje na� razgovor Sandra koja ima 25 godina i radi kao pripravnica u jednom odvjetni?kom uredu. Njezina je ?vrsta odlukada nema namjeru nikada postati majka. Njezin izbor poznat je i njezinu dugogodi�njem partneru, a o odluci je obavijestila i svoje roditeljima. Jedine osobe koje ne znaju da Sandra ne �eli biti majka su roditelji njezina de?ka.Nije im rekla jer zna da bi ih njezin izbor prili?no �okirao. To je ujedno i jedini razlog za�to ne objavljujemo njezino pravo ime i prezime, kao i njezinu fotografiju. �to se nje ti?e, ona se nema ?ega sramiti, ali ne �eli ulaziti u nepotrebne rasprave.

Dobar dio Sandrina razloga da ne bude majka ovih je dana u upravo objavljenoj knjizi navela Francuskinja Corinne Maier, majka dvoje djece. Ona je napisala knjigu naziva �Bez djece: 40 razloga za�to ne imati djecu�, i na taj na?in otvorila jednu od najve?ih tabu tema u prakti?ki svim dru�tvima – svaka �ena ne �eli, naime, biti majka.

Predrasude da �ena nije u potpunosti �ena, ako u jednom trenutku ne postane i majka, ili da sa �enama koje ne �ele biti majke ne�to nije u redu, duboko su ukorijenjene u tradicionalnim dru�tvima, pa tako i u hrvatskom.

No, sa Sandrom je sve u redu. Pametna je, mlada, zgodna, sposobna, simpati?na, duhovita i ?ini se, potpuno realna. Stoji ?vrsto s obje noge na zemlji. Ka�e da oni koje je obavijestila o svojoj odluci prihva?aju njezin izbor, pa tako i de?ko koji bi, ka�e Sandra, ipak htio imati klince. Ponekad mu objasni da djeca nisu tamagochi, i nabroji koliko i on sam ima obaveza. Ali i svjesna je da je njezin izbor potencijalan uzrok raskida njihove vi�egodi�nje veze. Na pitanje bi li u tom slu?aju �pregrizla� svoju odluku i pristala na maj?instvo, Sandra odgovara:

- To je najgora odluka pred kojom se mogu na?i. Ne bih promijenila stav niti da me stavi pred izbor ili jedno ili drugo. On je racionalan ?ovjek i mislim da mi ne bi ni davao takav ultimatum. Ok, obu?i ?u �tikle za izlazak ako on to po�eli iako mi je neudobno, ali ovo nije stvar koju ?e� napraviti da nekome ugodi�. Ovo je ne�to �to se ti?e mog tijela. Zasad on izra�ava, recimo to tako, primireno neslaganje i ova tema nije uzrok na�ih sva?a. On ima stav �u redu, ali volio bih da se jednog dana mo�da predomisli�� – obja�njava Sandra.

�Primireno neslaganje� pak nije pravi opis za reakciju njezinih roditelja. Posebice mame koja �kao u sapunicama govori kako bi htjela da i ja to ne�to osjetim�. Prepri?ava kako je jedanput slu?ajno ?ula mamu koja je svojim prijateljicama govorila da joj �luda k?i ne �eli imati djecu�… Ni baka nije mirna zbog njezina odabira i svako toliko, ka�e, brizne u pla? zbog toga.

- Jedino je tata to cool prihvatio i rekao da je to kao i sve ostalo u �ivotu pa da ?u se mo�da predomisliti, a mo�da i ne. Roditelji mog de?ka, dakle, ne znaju i zato �elim ostati anonimna jer znam koliko njegova mama �eli imati unuke. Mislim da ju zasad nema smisla optere?ivati – jasno je Sandra ?iji, danas itekako kontroverzan stav nije rezultat nikakve traume, a isti?e i kako nije nikakva mrziteljica djece.

Pri?a kako oduvijek ima takvo mi�ljenje i da nikad nije ni ma�tala o udaji i djeci iako je mnogima to te�ko shvatljivo. A jednostavan zaklju?ak kako odabrati �ne� kad je maj?instvo u pitanju ljudi izjedna?uju s �ne voli djecu� Sandru u�asava.

- Stra�no mi je glupo da ljudi, kad ?uju kako nemam namjeru biti mama, zaklju?e �aha, ti mrzi� djecu�. Ne, ne mrzim ih niti bje�im na drugu stranu ulice kad vidim djecu. Imam male ne?ake, igram se i pri?am s njima, ali ne bih ih ?uvala cijeli dan. Ovo je moja odluka na koju se �enski dio okoline zgra�a. Kad gledam svoju sestri?nu i �ogoricu kako jure za tim klincima, kako su stavile karijere na led, �ivot na led… I koji je to rizik! Jedna od njih je imala problema u trudno?i.

Pa, ja bih umrla od straha da mi se ne�to takvo dogodi; da sam preuzela odgovornost za bi?e i onda ne mogu ni�ta napraviti. Ne znam, mo�da se bojim gubitka kontrole nad svojim tijelom. Ne shva?am kako netko psihi?ki mo�e iza?i ?itav iz takve odgovornosti. Pa, devet mjeseci odgovara� za drugo bi?e, pri?a Sandra koja si ne �eli ni priu�titi iskustvo poroda. Smatra da je to bol koja pro?e poput ostalih. No, kako ka�e, strah ju je da se mo�da ne?e resetirati te da ?e biti u parku i raspravljati o pelenama…

- Nemam nikakve traume, nisam morala ?uvati sestru kad je bila jako mala, nemam nikakvih ginekolo�kih problema, ne patim zbog nekakve vitke linije, nemam nikakvih bolesti u obitelji koje bih mogla prenijeti… To je jednostavno stvar moje odluke i apsolutno stojim iza toga – jasno ?e ova djevojka koja pomirljivo ka�e kako �?eka da joj iz nekog prikrajka do?e da se predomisli�. Ali promjena ne dolazi, iskreno dodaje. A �to kad realizira sve �to planira, kad karijera dosegne vrhunac, vidi, obi?e, pro?ita, naprosto u?ini sve �to �eli?

- Svejedno se ne bih odlu?ila za maj?instvo. Da si sve poslo�im u �ivotu i da mi se onda dijete slu?ajno dogodi, i tada bih jako razmi�ljala i isto mislim da se ne bih odlu?ila za maj?instvo. Iskreno, ?ak i da mi se dogodi u nekom pravom trenutku, mislim da opet ne bih.

Znam da bih morala biti dovoljno racionalna da me ta emocija ne ponese, ali ne bih, jasno ?e Sandra koja na hipotetsko pitanje o savr�enom trenutku, ispunjenom �ivotu i realiziranim preduvjetima za dolazak prinove odgovara da �u tom slu?aju ne bi imala ni�ta protiv posvajanja jer ako bi se ikad odlu?ila za odgajanje djeteta, onda bi voljela pomo?i�.

- Ne znam, mo�da sam sebi?na, mo�da ne�to drugo, iskreno ?e djevojka koja hrabro stoji iza vlastitog izbora i nema namjeru glumiti ne�to samo zato �to se to od nje naprosto o?ekuje. Rijetki su oni, napisala je Francuskinja, koji ?e se usuditi suprotstaviti idealiziranoj i idealnoj slici maj?instva.

Ljude koji nemaju djecu se �ali, umjesto da ih se gleda kao ljude koji su odabrali pozitivnu i razumljivu alternativu, ka�e Maier ?ijih se 40 razloga zbog kojih ne imati djecu kre?u od onih o?ekivanih poput bolnog poroda, koji ona naziva torturom i dojenja koje opisuje kao ropstvo, pa sve do ozbiljnijih kao �to je podatak da je planet ionako prenapu?en ili da su roditelji osu?eni na �glupe� destinacija za odmor. Takav je recimo, Disneyland – �selo animiranih idiota napu?eno potpla?eni ljudima, odjevenima poput pataka�.

Preuzeto s Jutarnji.hr

5 razloga za�to ja ne �elim djecu:
- jer sam lezbijka
- jer mo�da ipak ne bih voljela biti samohrana majka budu?i da bi to dijete u �ivotu imalo samo mene, a ako bi se meni ne�to dogodilo, onda bi ostalo samo bez igdje ikoga
- jer je ovaj svijet pun govana i ne mogu zamisliti niti jedan dovoljno dobar razlog za�to bi netko bio posebno sretan zato �to se rodio
- jer po maminom poslu znam koliko djeca iziskuju vremena i napora i ne bih se svjesno odva�ila na takvo �to
- jer imam jednu veliku �elju u �ivotu kojoj bih sve podredila; tako?er �elim uspjeti u svom poslu i ostvariti se kroz karijeru i hobije, ne kroz djecu


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta