Redatelj: Bruno Gantillon
Uloge: Dominique Delpierre, Mireille Saunin, Alfred Baillou, Michele Perello
Godina izdanja: 1971.
Ostali naslovi: “Morgane et ses nymphes”, “Le Diavolesse”, “The She-Devils”

Budući da moj interes za lezbijske filmove traje dosta dugo (o tome ste već mogli čitati ovdje i ovdje), odlučila sam napisati nekoliko kratkih recenzija filmova koje sam nedavno pogledala. Prvi na redu je neobičan lezbijski fantasy horor iz 1971. koji, sudeći po neobičnoj tematici, ima potencijala, ali ga nije do kraja razradio.Riječ je o filmu “Morgana et ses nymphes” (u engleskom prijevodu “Girl Slaves Of Morgana Le Fay”) kojeg klasificiraju kao erotski horor, iako se ja baš ne bih složila s tim budući da u filmu nema (dovoljno) elemenata niti erotike, niti strave i užasa. Dapače, radnja se odvija polagano i poprilično jednolično, tako da olakšava činjenica što film traje svega nešto više od sat vremena.Radnja je smještena u francusku provinciju kamo mladi lezbijski par dolazi na odmor. Putem se zaustavljaju u neobičnom selu koje djeluje srednjevjekovno i poprilično zatvoreno prema novim posjetiteljima; štoviše, mještanin ih upozorava da se ne zadržavaju poslije mraka jer je previše opasno. Ipak, nakon što su se neko vrijeme vozile u krug, Anna i Francoise zaključuju da su se izgubile i da će prespavati u napuštenoj kući kraj ceste. Nakon toga slijede prve vrlo softcore scene ljubljenja i maženja, koje usprkos tome predstavljaju interesantan uvod i navode gledatelja (tj. mene :-D ) da se zbliži s likovima i u nestrpljenju iščekuje što će se dalje s njima dogoditi.Nažalost, usprkos obečavajućem početku, ostatak filma nije nipošto toliko zanimljiv. Sljedećeg jutra Francoise otkriva da je Anna nestala, a tragovi je vode do neobičnog dvorca u kojem živi Morgana Le Fay zajedno sa svojim ropkinjama, koje udovoljavaju svakoj njenoj želji u zamjenu za vječnu mladost i ljepotu. Iako zvuči obečavajuće, ovaj film ne smatram erotskim kao prvo iz najjednostavnijeg razloga što erotskih scena gotovo da i nema (svega su tri ili četiri u filmu), a likovi i odnosi među njima su odrađeni poprilično površno, tako da kao gledatelj nisam osjetila nikakvu bliskost i privlačnost među njima. Za mene erotika nije tek puko pojavljivanje golog ženskog tijela na filmu ili jednako tako besmisleno ljubljenje/maženje/itd. dviju žena, ali se Bruno Gantillon nažalost ne slaže sa mnom, tako da je ono što je trebalo ispasti “erotski” (i još k tome “lezbijski”) ispalo poprilično mlako, površno i neoduševljavajuće. Čak i u početku simpatičan par (Anna i Francoise), s kojim sam se tek počela zbližavati, odmah biva razdvojen i tako smo gotovo od početka prepušteni na milost i nemilost nesimpatičnoj Morgani.Možda je najvažnije u svemu tome što likovi uopće nisu simpatični. Morgana je okrutna vještica koja pretvara djevojke u svoje ropkinje ili ih, ako ne pristanu na njenu ponudu vječnog života i mladosti, pretvara u starice koje “trunu” u njenom dvorcu. Nažalost, njen zapovjedački stav nije mi uopće “sjeo” i kroz većinu filma bila mi je istinski vrlo iritantna. Iako redatelj sugerira da Morgana osjeća nešto više prema Francoise nego prema drugim djevojkama, zbog čega su tri njene djevojke vrlo ljubomorne, između njih dvije ipak nije ostvarena bliskost kakva se trebala osjećati. Gledajući film, bilo mi je teško zamisliti da bi Morgana mogla osjećati ljubav prema ikome osim prema sebi; dapače, ona čak nema ni najmanju dozu ljudskosti i uživa u pomisli da Francoise neće moći pobjeći iz dvorca (šuma je, naime, začarana).Ono što spašava ovaj film od potpune katastrofe je njegov kraj, koji je doista neočekivano sugestivan i romantičan i jedino zbog njega imam želju pogledati ovaj film još jedanput. Dapače, čak mi se i Morgana počela sviđati.
Francoise napokon uspijeva pobjeći iz dvorca uz pomoć začarane tunike koja ju čini nevidljivom. Ipak, na izlasku iz šume ugleda staricu i sjeti se Morganine primamljive ponude. Trči natrag u šumu i doziva Morganu. Baš kad je posegnula rukom da skine tuniku, vidimo Morganinu ruku na njenom ramenu, a odmah zatim Morgana kaže da nije potrebno da se skida, jer joj je Francoiseina želja da se ponovno sastanu omogućila da je pronađe. Nakon ovako prekrasnog raspleta situacije u zadnjoj sceni Morgana odvodi Fracoise do one iste kuće u kojoj je prespavala prvu noć s Annom i Francoise kroz prozor ugleda Annu kako spava u njenom zagrljaju. Tako završava film. Morgana napokon postaje draga.

Neočekivano dobar završetak jedini je čvrsti oslonac ovog filma i zapravo jedini razlog da ga pogledate. Nabaviti mi ga je bilo dosta teško budući da je riječ o filmu iz 1971., ali nakon svega ipak mi nije žao što je u mojoj kolekciji; ako ništa drugo, barem gledam kraj opet, i opet, i opet…

U nastavku: “Vampyros Lesbos”