November 6, 2007 9:52 pm
Raicho Hiratsuka, prva japanska feministkinja

U početku žena je bila Sunce.*
Bila je istinski čovjek.
Sada je žena kao Mjesec.
Lica bijelog kao u bolesnog čovjeka
živi ovisna o drugim ljudima,
svijetli uz pomoć tuđe svjetlosti.

*Prema japanskoj legendi o postanku svijeta
Link

Tako započinje uvod u “Seito”, prvi japanski feministički magazin pokrenut 1911. godine od žena za žene. Raicho Hiratsuka tada je imala 25 godina i pokretanje “Seita” ostat će i kasnije jednim od vrhunaca njene karijere.
Rođena kao Haruko Hiratsuka 1886. godine u Tokiju, bila je druga kći u dobrostojećoj obitelji koja se sastojala od oca, visokog vladinog dužnosnika, i majke, također “visokog” porijekla.

Kao i od svake djevojke porijeklom iz obitelji višeg ranga, od nje se očekivalo da se dobro uda i zatim vodi lagodan život. Ipak, Raicho još od djetinjstva pokazuje osobine koje će kasnije odrediti njen životni put: neuobičajenu tvrdoglavost i iznimnu inteligenciju očiglednu još od ranih školskih dana. Izuzev toga, do 1911. g. vodila je sasvim običan život; 1903.g. usprkos očevom protivljenju odlazi na koledž i u slobodno vrijeme uči “ženske” vještine kao što su “koto” (japanski instrument) i čajna ceremonija, koje su se smatrale temeljnim vještinama koje mora usvojiti svaka djevojka koja se želi dobro udati.

U vrijeme kad je Raicho Hiratsuka pohađala koledž japansko društvo prolazilo je velike politčke, ekonomske i društvene transformacije. Prvi val promjena došao je još 1870-ih kada se po prvi put u javnosti spominje pitanje ženskog položaja u društvu. Studenti su čitali prijevode Adama Smitha, Benthama, Darwina, Spencera i Rousseaua, a novine i časopisi popularizirali su liberalne ideje. Krajem 70-ih godina 19.st. pojavile su se i prve aktivistice koje su javno pozivale na ostvarenje ženskih prava i osuđivale dvostruke standarde koji su vladali u onom vremenu. U drugoj polovici 1880-ih događaju se neke promjene: iako su liberalne ideje i dalje popularne, počinje se naglašavati i važnost tradicije, koja istodobno najviše “pogađa” upravo žene. Iako su na prijelazu stoljeća sva djeca neovisno o spolu bila obvezna pohađati škole, one su istodobno promovirale ideju da žena mora prije svega biti “mudra majka i dobra domaćica”. Ustav iz 1898. godine također doprinosti diskriminirajućem položaju žene u društvu: prema zakonu žena nije mogla potpisati ugovor bez muževljevog pristanka niti je mogla raspolagati imovinom nakon njegove smrti, preljub je bio kažnjiv jedino ako ga je počinila žena, a u slučaju razvoda supruga nije mogla dobiti skrbništvo nad djecom. Dvije godine kasnije ženama je zabranjeno uključenje u političke organizacije kao i sudjelovanje ili održavanje političkih sastanaka i “mitinga”.

U takvim okolnostima Raicho Hiratsuka, premda pomalo skeptična, na nagovor prijateljice 1911. pokreće ženski magazin “Seito”, čiji je lajtmotiv rečenica “U početku žena je bila Sunce”, koja se odnosi na šintoističku legendu o stvaranju svijeta. U pokretanju sudjeluju neke značajne žene kao što su pjesnikinja i aktivistkinja Yosano Akiko, Tamura Toshiko i druge, koje časopisom nastoje potaknuti žene na spiritualnu revoluciju otvoreno diskutirajući o temama kao što su ženska seksualnost, pobačaj, čednost itd. “Seito” je odmah privukao pozornost jer je bio prvi ženski magazin koji je davao savjete izvan domene kućanstva i obitelji. Nekoliko članaka je cenzurirano, a privatni životi suradnica također su se našli pod lupom javnosti. Tako je, npr., godine 1914. Raicho Hiratsuka izazvala skandal javnom vezom s mlađim umjetnikom s kojim je imala dvoje izvanbračne djece i za kojeg se udala tek 1941.g. Godine 1915. zbog zdravstvenih problema napušta uređivanje časopisa i “Seito” već sljedeće godine prestaje izlaziti.

Nakon smrti “Seita” Raicho gotovo da okreće leđa ženskom pokretu i posvećuje se mirnom obiteljskom životu djelomično se oslanjajući na roditeljsku pomoć, a djelomično uzdržavajući pisanjem. Godine 1920. vraća se aktivizmu i osniva “New Women’s Association” (Shinfujin Kyokai), čiji je primarni cilj društvena reforma u smislu poništavanja zakona koji onemogućava ženama političko djelovanje (koji se ukida 1922.) te pokretanja ženskog pokreta po uzoru na sufražetkinje na zapadu. Organizacija je bila kratkotrajna i Raicho se iz nje povlači već sljedeće godine; ipak, usprkos tom prividnom neuspjehu, dokazala je da žene zajedničkim radom legalnim aktivnostima mogu postići političke reforme.

Nekoliko se kontroverzi veže uz Raichin život koje je povezuju sa širenjem eugeničkih ideja; kako god bilo, Raicho Hiratsuka prvenstveno je zapamćena po pokretanju prvog japanskog feminističkog časopisa i ulozi u stvaranju ženskog pokreta u zemlji koja je do danas ostala uvelike naklonjena tradiciji i, sukladno tome, mnogo manje naklonjena feminističkom pokretu i ideji oslobođenja žene iz okova tradicije.

Leave a Reply


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta