December 26, 2007 2:28 pm
Renee Vivien

Renee Vivien, francuska pjesnikinja čija djela većinom nisu prevedena na engleski jezik, rođena je 1877. g. u Londonu u bogatoj britanskoj obitelji. Otac joj je bio Britanac, a majka Amerikanka, dok je Renee odrastala u Parizu i Londonu. Kad je u 21. godini naslijedila očevo bogatstvo, zauvijek se preselila u Francusku. U Parizu je živjela boemskim životom i nije prikrivala svoje lezbijske veze, od kojih je najpoznatija ona s američkom spisateljicom Natalie Barney, koja je u svojoj kući priređivala književne večeri, druženja, predstave u čast Sapfi itd. Poznata je također i Reneeina nikad ostvarena ljubav prema prijateljici iz djetinjstva Violet Shillito, čiju smrt od tifusa 1900. godine nikad nije u potpunosti preboljela.

Krajem 1901. godine prekida se ljubavna veza između Natalie i Renee, budući da Renee više nije željela tolerirati nevjeru. Natalie ipak nije “ozbiljno” shvatila taj prekid i njena nastojanja da ju pridobije natrag trajala su do kraja Reneeinog života.

Godine 1902. Renee upoznaje barunicu Helene de Zuylen koja je, iako lezbijka, bila udana i majka dvoje djece. Njen uravnotežen karakter predstavljao je pravu suprotnost onome Natalie Barney i pružao Renee emocionalnu potporu i stabilnost kakvu je trebala. Iako baruničin društveni položaj nije dozvoljavao otvoreno iskazivanje ljubavi, održavale su tajnu vezu godinama, a Renee u pismima otkriva kako se smatra udanom za Helene.

Usprkos tome, kad je primila pismo svoje “tajne” obožavateljice iz Konstantinopola (za koju se kasnije ispostavilo da je bila Kerime Turkhan Pasha, žena turskog diplomata), započelo je intenzivno dopisivanje koje je kasnije rezultiralo s nekoliko kratkih susreta. Ipak, Kerime je živjela u skladu s islamskim običajima i nije mogla putovati bez muževljevog pristanka, tako da se njihova veza nije mogla razviti u nešto dublje i ozbiljnije. Renee je ionako još bila u vezi s barunicom de Zuylen pa je za nju bio pravi šok kad ju je 1907. g. ova ostavila zbog druge žene, što je izazvalo razne tračeve i govorkanja u lezbijskim krugovima Pariza. Šokirana i ponižena Renee s majkom odlazi u Japan i na Havaje, ali za vrijeme putovanja teško obolijeva. Stanje joj se pogoršava 1908. nakon što i Kerime prekida vezu s njom pa se Renee u očaju odaje piću, drogama i S/M fantazijama. Iako uvijek ekscentrična, sada se odavala najbizarnijim seksualnim avanturama i fetišima, što je samo pogoršalo njeno ionako već depresivno i suicidalno stanje. Iste godine za vrijeme posjeta Londonu pokušava počiniti samoubojstvo, ali neuspješno. Ipak, u Engleskoj obolijeva od upale pluća i u Francusku se vraća znatno oslabljena. Bolovala je od kroničnog gastritisa uzrokovanog pretjeranom konzumacijom alkohola te od neuritisa (upale neurona), koji je uzrokovao paralizu udova. Do kraja 1909. hoda sa štapom.

Umrla je 10. 11. 1909. godine u 32. godini. Uzrok smrti najvjerojatnije su bili upala pluća, zlouporaba alkohola i droge te anoreksija. Pokopana je u pariškoj četvrti u kojoj je živjela.

Pedeset godina nakon njene smrti Natalie Barney je izjavila: “Nije ju se moglo spasiti. Njen život je bio jedno dugačko samoubojstvo. U njenim rukama sve se pretvaralo u prah i pepeo.”

The Touch

The trees have kept some lingering sun in their branches,
Veiled like a woman, evoking another time,
The twilight passes, weeping. My fingers climb,
Trembling, provocative, the line of your haunches.

My ingenious fingers wait when they have found
The petal flesh beneath the robe they part.
How curious, complex, the touch, this subtle art–
As the dream of fragrance, the miracle of sound.

I follow slowly the graceful contours of your hips,
The curves of your shoulders, your neck, your upappeased breasts.
In your white voluptuousness my desire rests,
Swooning, refusing itself the kisses of your lips.

Roses Rising

My brunette with the golden eyes, your ivory body, your amber
Has left bright reflections in the room
Above the garden.

The clear midnight sky, under my closed lids,
Still shines….I am drunk from so many roses
Redder than wine.

Leaving their garden, the roses have followed me….
I drink their brief breath, I breathe their life.
All of them are here.

It’s a miracle….The stars have risen,
Hastily, across the wide windows
Where the melted gold pours.

Now, among the roses and the stars,
You, here in my room, loosening your robe,
And your nakedness glistens

Your unspeakable gaze rests on my eyes….
Without stars and without flowers, I dream the impossible
In the cold night.

Your Strange Hair

Your strange hair, cold light,
Has pale glows and blond dullness;
Your gaze has the blue of ether and waves;
Your gown has the chill of the breeze and the woods.

I burn the whiteness of your fingers with kisses.
The night air spreads the dust from many worlds.
Still I don’t know anymore, in the heart of those deep nights,
How to see you with the passion of yesterday.

The moon grazed you with a slanted glow …
It was terrible, like prophetic lightning
Revealing the hideous below your beauty.

I saw – as one sees a flower fade -
On your mouth, like summer auroras,
The withered smile of an old whore.

One Response to “Renee Vivien”

  1. The Flapper Girl » Paris Was A Woman (DVD) Says:

    [...] šestominutni govori o Natalie Barney i tematski se jednim dijelom nadovezuje na prethodni post o Renee Vivien, a drugi dvominutni je isječak iz filma “L’Invitation au Voyage” Germaine [...]

Leave a Reply


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta