July 26, 2008 4:23 pm
Sedam

Za rijetke entuzijaste koji još uvijek čitaju ovaj blog red je da nešto napišem o sebi tj. da podijelim svoj uzbudljiv život sa svekolikom populacijom. Krenimo redom od najbitnijeg:

1. Na jesen garant upisujem 2. godinu, tako da sam, srećom, odradila 2 dosadna semestra ZAUVIJEK. O neorganiziranosti fakulteta i mukama oko skupljanja potpisa i ocjena neću ni pričati, jer s tim su vjerojatno upoznati svi (hrvatski) studenti. Srećom, godina mi počinje 6. listopada, a ne, kako su neki najavljivali, 15. rujna, tako da će mi biti dosadno još ravno 2 mjeseca i x tjedana… ah, da, zaboravila sam spomenuti lošu vijest, a ta je da sam trakavicu od strojarstva ostavila za jesen (baš sam bila glupa!), ali srećom se radi samo o kolokviju. Ipak, ako vas ikad budu interesirali vijci, ležaji, osovine, okovi i lemljeni, zakovani i zavareni spojevi… ha ha… Jedna prijateljica koja mi se inače malo divi (da, netko i to može!) zaključila je kako ću ja zapravo nakon ovog faksa biti gotovo sveznajuća, jer ću imati ili već imam podlogu iz društvenih i prirodnih/tehničkih znanosti. Recimo da je u pravu.

2. Moj brat se krajem sljedećeg mjeseca seli u Švedsku i zbilja mu zavidim. Dobio je dozvolu za 2 godine na temelju ljubavne veze (he he), a ako i nakon te 2 godine ostanu zajedno, dobit će permanentnu vizu. Uglavnom, može se računati s tim da se ovdje više neće vraćati, jer nije lud: preći iz Švedske u Hrvatsku znači pasti s konja na magarca, ako ne i gore… magarac te barem nosi dalje…
Ali to nije sve: lako je moguće (a to u biti i planiram) da ću se i ja odseliti nakon 3. godine studija, odnosno završenog prvog stupnja, i diplomirati tamo, jer bi mi se to više isplatilo. Što se mene tiče, mogla bih se odseliti odmah sutra, ali i pomisao da ću, osim ako nešto doista opako ne krene po zlu, ovdje provesti još samo 2 godine me neizmjerno veseli. Ionako nisam tip osobe koji može dugo stajati na istom mjestu! Uh, Švedska, Švedska, baš se veselim!

3. Optimistično sam posudila čak 5 knjiga iz knjižnice koje sam jedva dovukla sa sobom iz Zagreba (snaga mi nije jača strana), da bi na kraju ustanovila da me regresija u prošle živote zapravo ne zanima (ionako nije napisano ništa konkretno o tome), Stanislavski je dosadan (glumac je mogao raditi na sebi i na manje od 407 stranica – a to je samo 1. knjiga!!), a udžbenik Enesa Mindžića o snimanju i kadriranju prepun je tehničkih detalja koje ne razumijem jer nisam pohađala ADU, a malo je vjerojatno da ću tamo ikad i primirisati. Doduše, bila sam se prijavila za dvodnevnu dramaturšku radionicu ovog lipnja, ali kako mi je onaj prokleti kolokvij iz strojarstva (opet strojarstvo!) upao u termin 1. dana, I kept on dreaming. Nebitno. Zato sam se prosvijetlila s Adrienne Rich (hvala Bogu da je riječ o eseju od 50-ak stranica; ha ha, grozna sam, grozna!), ali kako je taj esej pisan pred više od 20 godina (točnije: 28), zaključila sam kako bi bilo dobro pročitati nešto u skladu sa sadašnjim vremenom… ali što?
P.S. Sylvia Plath pisala je očajnu prozu!

4. Jednostavno mi je dosadno. Trebam li razlog?

5. Ako nekog zanima, u Zagreb se vraćam početkom 9. mjeseca pa možete (oni koji me znaju I ovo čitaju) već sada rezervirati svoj termin za kavu, ha ha ha. Ponude za brak i romantična druženja ne primam. lol.

6. Kad sam već kod toga (kave, mislim), jeste li primijetili da KIC ima konobaricu? To još dosad nisam vidjela… mislim, konobaricu u KIC-u. Pravo čudo! Šteta, otišao je Tinin konobar koji joj se upucavao… i koji je došao tamo igrati nogomet, ha ha ha!

7. Treba mi novi dizajn. Ako mi itko zna pomoći oko WordPressa, onda _________. (popuni prema želji)


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta