August 26, 2008 5:17 pm
Maria Schneider: “A Woman Like Eve”

Raspjevana Maria Schneider na feminističkom skupu u nizozemskom filmu Nouchke van Brakel “Een Vrouw als Eva” iz 1979. godine. Njen lik Liliane živi u ženskoj hipi komuni, ne jede meso i “prijateljuje” sa ženama, a zaplet započinje kada upoznaje Evu iz Amsterdama, udanu ženu i majku dvoje djece, koja ubrzo raskida s mužem i u parnici se bori za skrbništvo nad djecom.

Schneider (1952. -) je inače poznata po filmu “Posljednji tango u Parizu” iz 1972. u kojem glumi ljubavnicu tada već ostarjelog Marlona Branda. Film je smatran skandaloznim zbog obilja golotinje i seksa, a zasigurno znate i za degutantnu scenu s maslacem. Schneider je nedavno izjavila kako je ta scena bila Brandonova ideja i nije bila u početnoj verziji scenarija. Sada priznaje kako se osjećala silovanom i kako je to gotovo jedini film o kojoj je novinari još uvijek ispituju, iako je kasnije glumila u oko 50 drugih filmova. Jedan od njih bio je i dokumentarni film “Budi lijepa i šuti” koji se bavi temom seksizma i položaja žene u filmskoj industriji.

null

Intervju: “I felt raped by Brando”

August 21, 2008 8:01 pm
Kreativnost na djelu

Ja sam osoba s cool novom “indeksicom”.

scan0002.jpg

Nema veze što izgleda šugavo na slici (a i slike su se malo pomaknule u prenošenju)…

August 20, 2008 11:45 am
Josipa Lisac: “When a man loves a woman”, 1968.

Josipa iz mladih dana bila je zakon!

August 17, 2008 11:55 pm
Pics of the weeks: LJETOVANJE

Nekoliko fotki s ljetovanja, budući da su praznici (uskoro) gotovi. Kvaliteta nije baš nešto, ali za mogućnosti jednog prosječnog mobitela je OK. Dvotočka:

14082008001.jpg 14082008002.jpg

14082008003.jpg 16082008003.jpg

15082008010.jpg 15082008002.jpg

14082008004.jpg 15082008007.jpg

August 13, 2008 1:20 pm
Sylvia Plath: “Ja sam okomita”

sylvia.jpg

No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne ljehe
Što privlači svoj dio uzvika “Ah”, živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedbi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.Noćas, u jedva zamjetnoj svjetlosti zvijezda,
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamjećuje.
Katkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik -
Misli su postale nejasnim.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
Tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me.

Preuzeto sa stranice Femme Art

August 7, 2008 11:50 pm
Lee Miller

Lee Miller (1907. – 1977.) bila je model, fotografkinja te ratna i modna reporterka.

Djetinjstvo joj je bilo kontroverzno: u sedmoj godini silovao ju je obiteljski prijatelj radi čega se zarazila gonorejom, a neobično je i to što je ocu kao tinejdžerica katkad pozirala gola. To je zapravo bio njen prvi susret s fotografijom; osim što mu je služila kao model, otac ju je naučio i mnogim tehničkim detaljima. Profesionalnu karijeru modela započela je u 19. godini kad ju je na ulici zaustavio osnivač Voguea Conde Nast; 1927. godine pojavljuje se na naslovnici Voguea, a njena fotografija korištena je i za reklamiranje uložaka što je izazvalo skandal.

112805_article_book_thomson.jpgFotografijom se počinje baviti 30-ih godina kada dolazi u Pariz gdje sudjeluje u nadrealističkom pokretu. Započinje prvo kao učenica i ljubavnica Mana Raya (ovo izgleda čudno kad se deklinira!), a kasnije otvara svoj vlastiti studio. Često je preuzimala Rayeve poslove vezane uz modnu fotografiju kako bi se on mogao posvetiti slikarstvu pa su mnoge fotografije iz tih dana zapravo njeno djelo iako je Ray naveden kao autor. Godine 1932. vraća se u New York gdje s bratom osniva novi studio, a sljedeće godine otvorena joj je prva i jedina samostalna izložba za njenog života.

S dolaskom Drugog svjetskog rata Miller odlazi u London i prihvaća posao ratne fotoreporterke za Vogue. Snima prvu uporabu napalm bombi, oslobođenje Pariza, strahote koncentracijskih logora i umiruću djecu u bolnicama. Iz tog vremena poznata je također fotografija na kojoj leži u Hitlerovoj kadi.

Nakon rata oboljela je od depresije i alkoholizma te ubrzo napustila fotografsku karijeru. Godine 1947. rodila je svog jedinog sina, a sljedećih 20 godina njen dom postao je okupljalište poznatih umjetnika kao što su Picasso, Max Ernst, Man Ray, Henry Moore, itd. Iako se s vremenom vratila fotografiji, ratne strahote nastavile su je progoniti, iako je o njima rijetko govorila.

Budući da za svog života nije mnogo marila za promociju vlastitih djela, značaj mnogih radova otkriven je tek poslije njene smrti, i to prvenstveno zahvaljujući sinu koji na tome radi od ranih 80-ih.

Galerija radova


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta