September 20, 2008 12:58 pm
Jasna Zastavniković o režiji

Mudro zbori! ;)

September 16, 2008 8:53 pm
Piero Umiliani & Alberto B. Bembo mp3

Pjesma br. 1:

Piero Umiliani – Open Space, tema iz filma Baba Yaga (1973). Nemojte se smijati, ha ha, trash horori imaju najbolje soundtrackove.

Za download cijelog albuma To-Day’s Sound kliknite ovdje. Da se razumijemo, izuzev gore navedene pjesme album nema veze s Babom Yagom.

Pjesma br. 2:

Alberto B. Bembo – La Cortigiana, pjesma iz filma Codice d’Amore Orientale. Ne znam o kakvom se filmu radi budući da ga nisam gledala, a i ne zanima me, ali soundtrack nije loš. Recimo da spada u easy listening kategoriju.

Za download Codice d’Amore Orientale i još nekih Bembovih albuma kliknite ovdje.

Ostali linkovi:

The Groove Collector (ext.)
Easy Dreamer (ext.)
- stari post na Sexadelic Dance Party Soundtrack

P.S. Baba Yaga sucks, iako je film vizualno lijepo napravljen. Očito je to zajednička točka svim arty trash hororima iz 70-ih.

September 13, 2008 12:55 pm
FRANCOIS DE ROUBAIX: Les levres rouges soundtrack

Ovaj mega rijetki primjerak iz 1971. godine sadrži dvije pjesme:

1. Les Levres Rouges (side A)
- genijalna stvar, ujedno i tema filma, pogotovo prvih 45 sekundi obavezno morate poslušati! Ovu stvar sam dugo tražila, a sad sam ju napokon i našla!

2. Les Dunes d’Ostende (side B)
- također zanimljivo (i više od toga), iako osobno više volim prvu stvar.

Evo što drugi kažu o tome:

This is one ridiculously hot and hard to find record. Also known as ‘Daughters Of Darkness’, this 45 contains the only release of an incredible de Roubaix hip hop break on Les Dunes D’Ostende. Ridiculously ahead of his time, de Roubaix was experimenting with sparse arrangements, heavy drums and home recording twenty years or more before most other composers. The main theme (also issued on other LPs) is a French violin/accordion folky number, but the flip is the bomb. Incredible and intensely powerful.

Izvor: http://blaxploitationpride.blogspot.com/2008/01/francois-de-roubaix-les-levres-rouges.html

September 10, 2008 3:45 pm
“Učenik kažnjen zbog MSN poruka” ili “Nasilje profesora nad učenicima”

http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3120591/index.do

Učenici zagrebačke klasične gimnazije ovih su dana ostali zatečeni odlukom razrednog vijeća da Roku Rumori, vođi pobune protiv loše organizirane državne mature i jednom od najuspješnijih hrvatskih srednjoškolaca, oduzmu sve pohvale i nagrade nastavničkog vijeća.Odluka je došla neposredno nakon sukoba s profesorom fizike Goranom Božićem, a koji je kulminirao čitanjem privatnog razgovora koji je Roko vodio putem interneta na sjednici razrednog vijeća.

Objašnjenje na blogu
Ubrzo nakon toga učenik je obaviješten da neće dobiti nagrade za odličan uspjeh u nastavi i na školskim natjecanjima.

Roko je tada na svom blogu objavio pismo u kojem objašnjava svoju stranu priče. Inače, radi se o izuzetno posjećenom blogu namijenjenom učenicima klasične gimnazije, na kojem se mogu naći brojne skripte za ispite i drugi korisni materijali za učenje, pa ga koriste i učenici drugih škola.

Tu je Roko napisao kako je afera počela prije nekoliko tjedana, kada se njegov razred obratio ravnateljici optuživši prof. Božića da je učenicima davao jedinice dok su bili bolesni.

Nedugo nakon toga profesor je Rumoru javno prozvao za širenje priča o njegovu navodnom pijanstvu, što je Roko demantirao.

Isprintala razgovor
Kako bi se smirile tenzije u školu je pozvana i mladićeva majka, no sastanak s profesorom prošao je u svađi. Roko je taj sukob putem MSN poruka prepričao kolegici.

Ona ga je pokazala drugoj učenici koja je razgovor proslijedila profesoru. Isprintana verzija razgovora završila je u zbornici, a profesori su odlučili kazniti učenika.

Roko Rumora nije želio komentirati slučaj.

Link na blog: http://roko-rumora.net/

Očigledno afera u Prvoj riječko hrvatskoj gimnaziji nije bila dovoljna: i profesori zagrebačke klasične gimnazije odlučili su svoje frustracije iskaliti na učenicima. Roko je na svojoj stranici objavio pismo profesorima 3.d razreda, a sudeći po tome da je sadržaj stranice izbrisan, očigledno je da su profesori (barem zasad) pobjednici u još jednom progonu na učenike.

Nažalost, reakcija dijela hrvatske javnosti odražava klasičan balkanski sindrom licemjerja koji nalaže da je šutnja zlato i da se s rogatima ne valja bosti; neki ljudi očigledno nisu upoznati s tim da je čitanje privatne elektroničke pošte narušavanje privatnosti i da u privatnosti bilo koji učenik ima pravo nazvati profesore kako god hoće, i obrnuto (što, vjerujem, profesori redovito prakticiraju).

Još je gore, naravno, kad učenik (makar u privatnim porukama) napiše istinu: onda slijede sankcije tipa oduzimanje nagrada i sl., čime se vrlo jasno i glasno šalje poruka kako je vrijednost čovjekovog truda proporcionalna s njegovom podobnošću. Začepljene gubice dobit će nagradu, a oni koji su se drznuli imati svoje mišljenje bit će diskreditirani na svaki mogući način. To je naša hrvatska realnost; realnost s kakvom se, nažalost, slažu i roditelji koji odgajaju svoju djecu tako da budu ulizice i guzičari, a sve pod parolom da ne valja proturječiti starijima i da je u njihovo vrijeme profesorska riječ bila svetinja.

Iz osobnog iskustva kroz školovanje sam doživjela narazličitije uvrede od strane profesora pa čak i u nižim razredima osnovne škole. Već sa 7-8 godina naučila sam da nisu sva djeca jednaka: učiteljičini miljenici, mahom djeca roditelja koji su i sami prosvjetni djelatnici, vrijede više i jedino se njihov trud uvažava. Djeca koja su najglasnija i najnametljivija također vrijede više i to mi je u 6. razredu jasno dala do znanja profesorica iz povijesti, koja mi je ljubazno poručila da sjedim na satu kao drvo. Ta ista osoba neprestano je lupala dnevnikom po katedri i vikala kad nešto nije bilo po njenoj volji.
Da ne zaboravim ipak najveći biser od sviju: razrednica (isto u osnovnoj školi) koja se uplitala učenicima u privatni život i kasnije roditeljima prenosila ono što bi joj djeca u povjerenju ispričala, zbog čega je jedna moja prijateljica bila kažnjena batinama. Kako su moji roditelji razvedeni, mene je također bila uzela na pik i nastojala se dokopati informacija iz obiteljskog života, a kad u tome nije uspjela, okrenula je problem na mene i moju “neaktivnost”. Naravno da je sasvim nevažno što sam bila odlična učenica s uzornim vladanjem: nastradala sam zbog toga što se nisam željela pokoriti njenim zahtjevima i viziji o tome kakva bi trebala biti moja osobnost. To mučenje trajalo je 4 godine, s tim da su zadnje dvije bile naprosto grozne, jer su mi krajem 7. razreda ocjene odjednom počele drastično opadati iako sam učila kao i ranije, a školska knjižničarka me čak optužila da sam ukrala knjigu (?) i to bez da je prije toga progovorila riječ sa mnom (odmah je nastupila s optužbom). Naravno, ta knjiga je kasnije pronađena, ali naravno da mi se nitko nikad nije ispričao što me lažno optužio. Mislim čak da su mi zaprijetili da mi neće dati svjedodžbu, ali sada u ovom trenutku nisam sigurna da li je to točno.

O srednjoj školi neću ni govoriti (već, uostalom, i jesam na ovom blogu).

Zašto vam ovo govorim? Zato što, kao što mnogima još uvijek očigledno nije jasno, u ovoj zemlji ljudi na (bilo kakvom) položaju imaju pravo onima ispod zagorčati život na svakakve načine. Konkretno u mojoj osnovnoj školi razrednici nije bilo moguće stati na kraj čak niti preko ravnateljice; njen psihološki teror se nastavio sve dok nisam završila 8. razred.

Primjer Rumore je nažalost jedan u moru drugih, ali to ne znači da treba stajati skrštenih ruku i ponavljati kako se ne valja s rogatima bosti. Ovakav pasivan stav čest je, nažalost, i među sasvim mladom generacijom. Zato Rumori za kraj ostavljam sljedeći link i iskreno se nadam da mu je istjerivanje pravde važnije od bilo kakvih priznanja i nagrada:

URED PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU

EDIT: Roko, slučajno sam izbrisala tvoj komentar! Ispričavam se!

September 9, 2008 1:45 pm
Naomi Chiaki – Muhomatsu no isho

MP3

Jedna od najboljih verzija ove pjesme koju sam čula. Sljedeća je ona Misore Hibari (link).

THE LIFE OF LAWLESS PINE

I was born in Kokura, raised in Genkai
My mouth is violent, my spirit is violent too.
A lawless generation (life), I throw away the tears.
I’m a guy that can live only with a thousand coins of guts the life of a man (a man only last a generation), a lawless pine.
That sound that echoes in the sky is the isagoma (a kind of music) of the drums that beat.
The lamps of the festival bamboo cars go shaking to the red light.
Today is the summer festival of Gion.
The young people with their yukatas of the same design pull the rope at unison.
Here comes the wind of the open sea of Genkai, the drumsticks storm vigorously right and left.
The well-known Kokura, the lawless pine.
The unruly beating of the thousand coins of guts.
Don´t cry (talking to himself), don´t complain, ain´t you a man?
It was a love without hope anyway.
Let´s throw away the regrets and complains to the sea of Genkai with the wild beating of the drums.
Dreams, come to the waves of the woman and man (the female/male waves)

September 4, 2008 5:12 pm
Fashion I

mode_small.jpg


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta