October 10, 2008 9:08 pm
Novi blog – novi dizajn

Imam novi blog. Ne, nije ono što mislite: ovaj ovdje ostaje gdje je, netaknut, nepromijenjen, neću ni dizajn mijenjati dok na vrbi ne zasvrbi (previše mi se sviđa ova žena gore!).

Riječ je o privatnom blogu na adresi koju vidite na slici pomoću kojeg ću napokon ostvariti sve svoje egomanijačke fantazije o objavljivanju necenzuriranih privatnih podataka (ha ha ha), fotografija, amaterskih uradaka… Ovo zadnje je naravno šala ;) . I to loša. Ok. Dakle, zapravo sam samo htjela objaviti svijetu dizajn na kojem sam radila pola dana (kostur je, naravno, tuđi; još nisam dotle evoluirala). Dok ja doživljavam egotripove, iako moram priznati da u smanjenom izdanju izgleda poprilično gadno, možete se slobodno nadiviti mom najnovijem uratku:

October 3, 2008 11:04 am
Matanićeva svinjska posla

Upravo je jučer i do mene stigla vijest da je Nada Balen, voditeljica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, zatražila zabranu prikazivanja novog Matanićevog “filma” “Kino Lika” radi diskriminacije žena u nadasve gnjusnoj sceni seksa sa svinjom. Baš kao što su novinari Večernjeg lista svoj stav o tome očito izrazili stavljanjem riječi diskriminacija pod navodnike (link), tako ću u daljnjem tekstu i ja svoje mišljenje izraziti govoreći o ovom “filmu” pod navodnicima, budući da je šteta zlouporabiti riječ koja bi trebala označavati malo umjetničko djelo na najnoviji “pitoreskni” uradak Dalibora Matanića.

Dakako, i u ovom “filmu” imamo tipičnu balkansku priču: siroti seljani… Ah čekaj, pa zaboravila sam da tu i nema priče! Vjerojatno se izgubila u obilju psovki, prostačenja svih vrsta i scenama zoofilije kojima je Matanić  uspio nadmašiti čak i najgore od najgorih scena “životinjskog” seksa u hrvatskim filmovima, očito shvaćajući ovaj epitet doslovno.

Da priča bude još bolja, Aretu Čurković, koja ponosno za 24 sata izjavljuje “da se za ulogu stalno mazila sa svinjama” (link) pritom pozirajući s velikom plišanom svinjom (slika na vrhu), proglasio je velikom nadom hrvatske glumačke scene, a i ona sama izjavljuje da su je za ulogu odabrali “jer je posebna”. Ne znam doista po čemu bi njeno seksanje (obratite pozornost da ova riječ nije pod navodnicima) sa svinjom bilo tako “posebno”, a još manje umjetnička metafora (?) za “težak život Ličana i njihove duboke osobne tragedije”, osim što se Matanić po prvi put poslužio doista jeftinom provokacijom ispod svakog nivoa da bi svrnuo pozornost medija na sebe. Šteta za redatelja koji je mnogo obećavao; i dalje tvrdim da je snimio jedan od najboljih hrvatskih filmova ikad, ali nažalost i ovaj koji premašuje sav užas hrvatske kinematografije ikad snimljen.

Pretenciozno, primitivno, degutantno: ni stotine ostalih sinonima nije dovoljno uvjerljivo da opiše “Kino Liku”, ali ipak nemojte nasjesti triku i potratiti vrijeme na ovaj otužni uradak, već budite poučeni tuđim iskustvom i vjerujte Nedi Balen kad kaže da je doba Rimskog carstva i sodomije i Gomore prošlo, iako se po hrvatskim filmovima ponekad čini da je zapravo posve drugačije, a ni predstavljanje žene u medijima nije daleko doguralo.

October 1, 2008 1:10 pm
Madame X. An Absolute Ruler

U originalu “Madame X Eine Absolute Herrscherin“, ovaj film Ulrike Ottinger iz 1977. godine smatra se feminističko-lezbijskim “piratskim” klasikom, jer prvi u vrijeme feminističkog Novog vala progovara o drugoj strani ženskog aktivizma.

Madame X (Tabea Blumenschein) je nemilosrdna, hladna gusarica (da, dobro ste pročitali!) koja upravlja brodom znakovitog imena “Orlando”. Poznata po svojoj ljepoti i okrutnosti, na svom brodu okuplja žene različitih nacionalnosti i podrijetla i obećaje im nezaboravne avanture svih vrsta ako pristanu napustiti svoje dosadne, ustaljene živote.

Film je vizualno prekrasan i izrečen u metafori: brod je metafora za buđenje i suočavanje s “avanturom stvarnosti”, a Madame X, čije su kretnje hladne i robotičke, predstavlja sustav moći kojeg okupljene žene prihvaćaju i pokoravaju mu se baš kao i nekadašnjem patrijarhatu. U borbi za premoć, koja je ponajprije seksualnog karaktera, Madame X ubija sve žene i to nekoliko puta; svaki put smrt je prikazana kao prijelazna faza nakon koje se žene vraćaju na brod u drugačijem obliku. Kako to Ulrike Ottinger kaže: “Nešto mora umrijeti da bi nešto novo stupilo na snagu”. Film završava jednako kao što je i počeo: scenom broda koji se otisnuo na pučinu, ali su se okolnosti pod kojima putovanje započinje promijenile. Svaka od žena, također, pronalazi novi način za komuniciranje s okolinom: umjetnica koja bježi od zatvorenog akademskog svijeta govori direktno u mikrofon, Azijatkinja se služi pokretima i gestama, prostitutka govorom tijela, itd.

Film je u osnovi kritika feminističkog pokreta za kojeg Ulrike Ottinger kaže da, usprkos tome što donosi promjene,  i dalje reproducira patrijarhalni sistem i “muški” sustav moći na koji smo navikli. Upravo zbog toga nije dobro primljen u feminističkim krugovima: zamjerali su mu, između ostalog, i “fetišizaciju ljepote” (Madame X je doista vrlo, vrlo lijepa), iako su likovi (baš kao i cijeli film, uostalom) bazirani na pretjerivanju i ironičnoj stilizaciji.

Vizualni aspekt filma je očaravajuć: glumice nose ekstravagantne kostime i nakit, koji su uz make-up sve odreda djelo Tabee Blumenschein. Osim toga, očigledno je da se Ottinger bavila i fotografijom, jer je svaki kadar (ali mislim doslovno!) malo umjetničko djelo za sebe, a to vjerujem primjećujete i iz priloženih fotografija.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta