Kako biti cool - vodič za srednjoškolce
Ja sam poludjela, a ni moj laptop nije normalan. Ne znam da li vam se ikad dogodilo da vam touchpad ne radi kako treba (ja bih gore, a strelica ide dolje, i obrnuto), ali uglavnom, to je jedna vrlo iritantna pojava nakon koje jednostavno zaključujem da je najbolje sve pogasiti jer bih ga inače bacila kroz prozor.
To je jedan od razloga zašto nisam otvorila ovaj blog već stoljećima. Drugi je taj što su nam sve moguće kolokvije stavili pred kraj semestra, a mnogi, kao i obično, prelaze i u vrijeme ispitnog roka, tako da sam bila doista izluđena svim onim metalnih šipkama, projektorima, čunkovnim prijenosnicima ili kako se već zovu. Prije svakog kolokvija na forumu podignem nacionalnu uzbunu i mislim da će mi starije generacije zavrnuti vratom, jer svaki put sam već jednom nogom u referadi da podignem papire s faksa i zauvijek se odselim (hahahaha), a onda ipak sve ispadne super. Ali ja se fakat ne prenemažem kad kažem da mislim kako ću sve popadati, jer u tom trenutku to doista i mislim, jednostavno mi se sve čini bezizlazno, lol.
A kad sam već kod prenemaganja, neki dan sam imala priliku malo se družiti sa srednjoškolkama (nije to što mislite, haha) i obnoviti sjećanje na svoje srednjoškolske dane, točnije, na prenemaganja onih koji su mi se tad činili tako cool, a sad mi je sve to beskrajno patetično.
Kao prvo, svi su, ako već i nisu izgledali starije, to nastojali postići ispijanjem velikih količina alkohola i kasnijim bljuvanjem istih. Neću nikad zaboraviti kako su moje nekadašnje srednjoškolske prijateljice trčale s bocom tekile u ruci (koja je, by the way, koštala 100 kuna; dakle, svota koju si malo tko u toj dobi može priuštiti) bježeći od nekom pijanca ili narkomana (a moguće i oboje) kojeg su srele u nekom zabitom parkiću gdje su se mislile oblokati. Možda vam ovo zvuči kao scenarij nekog lošeg filma, ali trebale ste vidjeti kako uspaničeno bježe vrlo prometnim dijelom grada s tom famoznom tekilom. Ako tad nisam propala u zemlju od srama, ne znam kad ću.
Uglavnom, da skratim, vidim da se trend u ove dvije godine nije nimalo promijenio: i dalje je fora oblokavati se; pričati kako si se izbljuvao tamo negdje u nekom jarku, ni sam ne znaš gdje; pušiti (to ne trebam ni spominjati, to je već klasika; dakako, najveći broj njih broji godine staža još iz osnovne škole, dakle 13. ili 14. godine); “brijati” sa što većim brojem ljudi (još mi ni danas nije jasno koji k* to točno znači, haha). U slučaju mladih lezbijki, poželjno je cijeli imidž upotpuniti poluizbrijanom glavom s jedne i dugom kosom s druge strane,a ako ne to, onda barem s kratkom geliranom frizuricom koja viče “Ja sam gay”; uz to, dakako, ide i prigodna odjeća poput kravatice, muške košulje, traperica (najpoželjnije izlizanih, s rupama, ili tako nešto), itd.
Kako odjeća (naravno!) ne čini čovjeka, sasvim je jasno da uz sve to mora ići određen govor tijela (dakle, morate slati “cool” vibracije). Poželjno je da sjedite u “raskoračnom sjedu”, odnosno sa što više raširenim nogama, upravo onako kako sjede pravi primjerci balkanskih macho-muškaraca; pijete pivu iz boce (tko je još čuo za čaše?) i po mogućnosti pritom slobodnom rukom kopate nos, češete **** (štogod vas u tom trenutku svrbu) itd. Dakako, ako ste baš jako cool, onda ćete dovesti svoju frendicu (ili “frendicu”) da vam sjedi u krilu dok vi radite sve to, a tko zna, ako vaš naum uspije, vjerojatno će vam se pridružiti još i njena frendica, ili frendica njene frendice, ili frendičina daljnja rođakinja, itd.
Uglavnom, to bi bio jedan kratak sažetak s mojih socioloških ekspedicija po gay ili gay-friendly krčmama. Dakako da ćete se za detalje morati sami uputiti na jedno od tih mjesta (svi znamo koja su ta pa ne moram nabrajati) da na vlastitoj koži osjetite tu fantastičnu atmosferu.
Imajte na umu da kad zadovoljite sve ili bar većinu navedenih točaka (pravila odijevanja nisu tako jako striktna ako se možet izvući na “vibracije”) nipošto ne smijete reći da vi obožavate dolaziti na to mjesto na kojem već jeste, nego morate, upravo suprotno, negirati da ste tu uopće ikad i bili i prezirno frknuti:
“Lezbijski (ili koji god) krugovi? Pih, ne krećem se ja u tome!”
U sljedećem nastavku: Kako naći cool curu i održati cool vezu (za srednjoškolce koji su položili “cool test”)
18 Jan 2009 12:02 pm beryozinka 0 comments