April 20, 2009 12:30 am
Bugarska narodna glazba (1)

Na snimci je pjesma “Malka moma” u izvedbi Ansambla “Filip Kutev”.

Filip Kutev (1903. – 1982.) bio je bugarski skladatelj i osnivač  Ženskog vokalnog zbora Bugarske narodne televizije. Smatra se ocem bugarske narodne glazbe. Istoimeni ansambl osnovan je 1952., a 1992. se podijelio u dva dijela, jedan za radio, a drugi za televiziju. Bugarska televizija potpisala je ugovor s jednim dijelom, a drugi zbor nastupa pod imenom The Bulgarian Voices.

April 19, 2009 1:00 am
Dileme oko studiranja

Budući da se Eva iz komentara iz prošlog posta zabrinula kako sam ozbiljno mislila da ću se odsad izražavati samo slikama, odlučila sam je razuvjeriti.

Ovaj put sam za temu odabrala vječnu dilemu, koja vjerojatno postoji otkad je svijeta i vijeka: dilemu studiranja. Budući da sam još uvijek studentica, a izgledno je da ću to još dosta dugo i ostati čak i ako sve položim u roku (što se nadam da hoću), shvaćam da nisam pretjerano kompetentna da objektivno pišem o studiranju, a kamoli da prosipam neke mudre misli ili dajem savjete mlađima od sebe (koji su mi u stvarnosti gotovo vršnjaci) pa ću stoga samo navesti neka svoja trenutna razmišljanja.

Kao što mnogi od vas već sigurno znaju, a oni koji ne znaju će vjerojatno ubrzo saznati, upis na fakultet je bio dosta stresan period za mene. Ironično, za razliku od većine vršnjaka koji nisu znali što žele, mene je mučio potpuno suprotan problem – taj da sam i predobro znala što želim – samo što se situacija tako razvijala da mi stvari nisu išle u korist i ja sam se pukim slučajem našla na sadašnjem fakultetu.

Studirajući nešto za što nemam želje, interesa ni afiniteta i što ni približno ne opisuje niti jedan od mojih “dječjih” snova o vlastitoj budućnosti, naučila sam nekoliko važnih lekcija. (Većina vas to sigurno već zna, a znala sam ih teoretski i ja, ali dok se neke stvari ne iskuse na svojoj koži lako je izgubiti se u šumi tuđih savjeta.)

1. Studiranje nečeg što se ne želi ne isplati se čak ni onda kada su poslovi iz područja tog studija vrlo isplativi.

Ovo vrijedi uglavnom ako ste tvrdoglava i nefleksibilna osoba; ja sam igrom slučaja (ili ne) oboje od toga. Kad nešto zamislim, neću odustati od te ideje i obično stojim iza svojih riječi, osim ako nisam u jednoj od svojih melankoličnih faza, ali njih neću pribrojavati.

Dakle, da se kojim slučajem moj fleksibilni alter-ego pronašao na istom fakultetu, možda bih čak i promijenila mišljenje i otkrila da je ono što studiram u stvari super za mene, jer sam, usuđujem se reći, malčice iznad prosjeka ostalih studenata tj. ide mi nešto bolje od većine i puno bolje nego što sam se u početku nadala. Većina profesora nam ide na ruku, iako su im asistenti u većini slučajeva vrlo neugodni, nestručni, katkad čak i bezobrazni i neljubazni. Ipak, budući da su fakulteti rađeni za prosječne ljude, tako i ja na ovom mom prolazim prosječno tj. malčice iznad prosjeka, ovisno o trenutnom raspoloženju. Obično mi zimski semestar ide bolje od ljetnog, jer sam takav tip da mi je pri kraju već pun k* svega i slabo podnosim stres, no dobro, to je već neka druga tema.

Još od upisa na fakultet nisam se mogla pomiriti da studiram to što studiram, iako bih sad sve dala da mogu položiti sve u roku kao na 1. godini; ipak, dala bih još više da se mogu vratiti 2 godine unatrag i istrgnuti si tu glupu prijavnicu iz ruke. Pomirimo se s istinom: ovo što studiram mi se ne sviđa i nažalost nije za mene. Studiram u branši koja zahtijeva vrlo praktična znanja ili, kako ih ja u šali nazivam, “prizemljena”; sve u svemu, to je jedno sasvim lijepo zanimanje za rođenog praktičara, ali ne i za mene koja sam rođeni teoretičar. Studirajući na ovom fakultetu niti na sekundu nisam izgubila osjećaj da tratim svoje vrijeme i svoju mladost ne samo na nešto što ne želim i što nikad nisam željela, nego, štoviše, na nešto što je u potpunoj suprotnosti sa SVIME što sam IKAD poželjela.

Iako su postojale razne varijacije na temu, činjenica je da postoje dva područja koja me posebno interesiraju i jedino ta priznajem kao “svoja”, štogod drugi rekli ili mislili o tome. Nažalost, i jedno i drugo spadaju pod teoretska znanja i vještine, a ne pod praktične. Što me dovodi do sljedeće točke:

2. Teoretičarima je u životu teže nego praktičarima.

Halo, Kolumbo, otkrila sam Ameriku.

Ali ozbiljno: još od malih nogu znala sam da posjedujem potpuno beskoristan talent, a to su danas više-manje svi oni koji se ne dotiču područja prirodnih znanosti. U srednjoj školi nisam se ni na trenutak dvoumila da NEĆU studirati ono što me najviše zanima, jer je to vrlo neisplativo i burza mi je nakon faksa stopostotno zagarantirana.

Pa ipak, (ova točka povezana je s prethodnom), sad mislim da možda nisam imala pravo. Studiranje nečeg za što nemaš afiniteta neminovno vodi do frustracija; tako sam ja u osnovi jedna vrlo isfrustrirana osoba koja bi najradije zapalila svoj fakultet. Što je još žalosnije, ovo što trenutno studiram također nije jako isplativo, posebno ako uzmemo u obzir da te industrije u Hrvatskoj više gotovo ni nema (ha ha, sad ćete se namučiti s pogađanjem).

Sigurno se pitate zašto onda sve ovo radim. To se pitam i ja, ha ha. Ali šalu na stranu: kao oaza u pustinji došlo mi je saznanje da na mom faksu postoji jedan novi smjer, teoretski i interdisciplinarni, koji je, gle čuda, vrlo čvrstim vezama vezan uz drugo područje mog najvećeg i jedinog zanimanja.
Ali, gle čuda još jednom: zanimanje koje bih imala nakon tog završenog smjera NE POSTOJI. Ne samo da ne postoji u Hrvatskoj, u kojoj ionako nedostaje i previše toga, nego ispada da ne postoji ni u Švedskoj, mom raju, zemlji iz snova, Betlehemu o kojem sanjam svaki dan.

Pravo pitanje je: što ja mogu raditi s tim?

Odgovor na tu dilemu nastojat ću saznati u utorak pa ću vam ga s radošću proslijediti.

(To be continued…)


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta