Lijepo je ponovno biti doma. Inače me Zagreb uvijek razveseli – i ovaj put sam bila sretna što se vraćam. Ne znam zašto, ali u tom gradu definitivno osjećam neku pozitivnu vibraciju, a i vidjela sam se s prijateljima nakon cijelog ljeta.

Ipak, lijepo je biti doma. Osim što moram pripremati ispit i nikako da se prisilim na to. Stalno nešto čeprkam oko ovog dizajna – jutros sam dodala izbornik gore i nadam se da je sad preglednije. Konačno više nemam dizajn koji izgleda kao WP!!

Inače, danas sam se našla na kavi s bivšom profesoricom iz srednje. Bilo je skroz zanimljivo, pogotovo zato što se nismo vidjele otkad sam maturirala. Nismo mogle baš dugo razgovarati, ali stvarno mi je drago što smo se napokon našle. Rekla je da izgledam zadovoljno, ha ha, i eto, bilo mi je drago čuti da me tako doživljavaju. U biti doista jedva čekam da se vratim u Zagreb… kao što rekoh, taj grad pozitivno djeluje na mene.

Sad uglavnom ne radim ništa. Jučer sam gledala neki čudni japanski film, koji bi ustvari bio i dobar da im glumci nisu totalno loši. Za poprilično zahtjevan lik odabrali su neku 20-godišnjakinju s baby faceom koja uopće ne djeluje nimalo uživljeno, nego samo trepće okicama. Da ne kažem da je film na trenutke i malo degutantan… (koga zanima, ostavim link, ha ha)

Otkad sam došla doma pokušavam se natjerati na učenje. Nabavila sam sve potrebne materijale, ganjala frendove po faksu zbog toga i nakon toliko truda samo oko priprema, sad ću stvarno morati prionuti poslu.

E, pa bolje da krenem…