Danas mi je bio naporan dan. Probudila sam se u 8:30 ujutro s namjerom da odem na ispitni rok po potpis iz kolegija iz kojeg ni ja, niti 99% studenata s moje godine (a moguće i viših) nemamo vježbe, koje su uvjet za potpis i za izlazak na ispit. Potpis nismo dobili jer je ispalo da se onaj tko je saznao tu informaciju očito igrao pokvarenog telefona (?), a jedine cure koje imaju potpis su: A) cura koja je predala vježbe i B) moja bivša (haha!) koja ga je (tako se priča) dobila “slučajno” — bilo bi solidarno prema drugima da nas je ranije obavijestila o načinu na kojeg se dokopala tog potpisa, jer se radi o važnoj (!) stvari, ali eto, kučka ostaje kučka do kraja i prema svima.

Kad sam kod nje, danas smo se slučajno srele na faksu i to dok sam s Adžijom sjedila ispred B-102 čekajući ispit. The Bitch je također trebala ići na ispit, tako mi je bar Adžija rekla, na što je meni pao mrak na oči, ali iskreno, imam svog posla – no ona se, kad je vidjela mene, okrenula i otišla! E, to je bilo fakat smiješno. Gledajući me u oči, Adžija (koja zna priču) je iznenađeno konstatirala:” Očekivala sam više, makar da će te pogledati. “, na što sam se ja počela smijati i odgovorila:
- I ja, moja Adžija, i ja. [misleći na općenito naš "odnos" kakav je ranije bio, ne na taj konkretan događaj]

Uglavnom, sve to o njoj je doista jako, jako tužno – nisam baš očekivala da zbog mene neće izaći na ispit, jer ipak je faks na prvom mjestu, prioritet. A drugo, doista ne razumijem kakav to čovjek moraš biti da samome sebi skuhaš takvu kašu u kojoj ćeš plivati cijelu godinu????

Uglavnom, svoj sam ispit prošla (!) i sretna sam zbog toga, a sad se još samo imam baciti na izradu onih glupih vježbi i to je to.

Nakon cjelodnevne šetnje po gradu, ručka u Skalinskoj, deserta u Ivici i Marici (haha) i vožnje natrag do Rijeke jedino što mogu napisati jest da mi se spava! Razmišljala sam o tečaju plesa s frendicom budući da ne dobijam nikakve vijesti za Bharatanatyam, što mi je užasno žao. Tješim se da ću imati prilike učiti taj ples (ili Odissi) kad se preselim u Švedsku, ali eto, zasad je to samo san.

Nikad nisam više uživala u osjećaju da sam kod kuće. Sutra ću si uzeti dan odmora, posebno nakon ovakvog dana kad sam cijelo vrijeme bila na nogama.