Ovo pišem iz kreveta. Jučer sam bila na lezbijskoj književnoj večeri (da, da, onoj u Pierottijevoj 11) pa sam pustila da se slegnu dojmovi. Nakon prespavane noći mogu samo reći: bilo je SAVRŠENO!

(A kad ja kažem da je nešto bilo savršeno, onda je to stvarno tako budući da kažu da sam stvarno kritična, haha).

Naravno, nije sve bilo kao u bajci, večer je imala i nekoliko nedostataka, ali možda bolje da počnem od pluseva.

Prvo, Mima Simić je zakon. Da ona nije vodila i podizala atmosferu cijele večeri, mislim da bi među publikom zavladalo još veće mrtvilo. Žena je doslovno prosipala fore (i to dobre!) cijelu večer, kao da sam na standup komediji, haha. No dobro, sigurno nije odmoglo što svi svakog znaju pa su tu bili i interni štosovi, ali stvarno sam se nasmijala. Nažalost, bilo bi glupo i nemoguće da idem prepričavati cijelu večer.. mogu vas samo pozvati da dođete sljedeći put ako se nešto slično bude održavalo.

Drugo, autori su bili odlični (netko više, netko manje, ali sve u svemu super, znate kako to ide). Moram priznati da sam se iznenadila; ne čitam hrvatsku književnost i očekivala sam (možda je to glupo od mene) osrednjost. Možda odgovor leži u tome kako ovo ne spada u neku mainstream kategoriju na kojoj se „zarađuje“ (stavljam pod navodnike jer nemam pojma koliko poznati pisci i pjesnici u Hrvatskoj zapravo zarađuju) niti koju se rado objavljuje i čita pa su cure/žene doista otvorene i iskrene. Nisu sve pjesme bile direktno lezbijske tematike; bilo je i onih koje su naprosto govorile o hrvatskoj zbilji i te su mi se posebno svidjele jer ih doista nemate prilike čuti, odnosno nitko o takvim stvarima javno ne govori. Neke od njih su, nažalost, (još) neobjavljene.. Da vam da primjer, bile su tu pjesme o npr. ženi (lezbijki) na psihološkoj procjeni za sposobnost posvajanja djeteta, onda pjesma s pitanjima za katolike (nije bezobrazno ni provokativno, niti vrijeđa vjernike, jednostavno se autorica pita nešto u stilu „zašto propovijedate skromnost, a Boga prizivate u svečanim haljama“ itd.), itd., itd.

Onda J-Zlo. Isuse, ta žena je luda! Dolazi iz Rijeke (kao ja!) i prodavala je knjigu za koju mi je žao da je nisam kupila, ali eto, ja sam socijala (čitaj: student) i bilo mi je previše dati 70kn u ovom trenutku (zezali su se da to skuplja priloge za povratak u Rijeku pa je Simićka rekla nešto u stilu da će obavezno kupiti da se što prije vrati, haha).. Uglavnom, piše nešto u stilu „hip-hop poezije“, nešto totalno nepretenciozno što zvuči više kao neka anegdota u stihovima nego „klasična“ poezija. Probat ću pronaći nešto na Internetu pa objaviti ovdje, jer njene radove je pogotovo glupo prepričavati. Uglavnom, žena je jako duhovita, baš sam se nasmijala.

Još jedna od autorica koja mi se svidjela bila je Aida (ne mogu se sjetiti kako se preziva), koja je između ostalog imala jednu jako dobru pjesmu „Prirodne metode“ o tome kako je medicinska sestra pita koju kontracepciju koristi pa zatim upisuje u kartom „prirodne metode“, a u zadnjem stihu se pita neštu u stilu „ima li ičeg prirodnijeg nego voljeti žene“ ( DA, ZNAM, ZVUČI GLUPO KAD SE PREPRIČAVA). To mi se jako svidjelo, podsjetilo me na događaj od prije 2 godine kad sam u sličnoj situaciji odgovorila doktorici da volim cure, a ova se na trenutak sledila, iako se odmah poslije pribrala. Vjerujte, bilo je teško suzdržati se od smijanja u tom trenutku, ali nastojala sam. (Ako vas to zanima, pisala sam o tome na blogu, mislim da se post zove – nemaštovito, znam! – Out & proud).

Sada da prijeđem na minuse. Prvo, bilo je jako hladno. Ja sam inače zimogrozna pa mi je hladno i u situacijama kada se drugi preznojavaju, ali ovog puta je bilo hladno baš svima (a onda možete zamisliti kako je bilo meni!).

Drugo, a ovo se nadovezuje na prvo, opskuran prostor! Kad kažem opskuran, doista to mislim! Inače ne izlazim na ta alternativna punk-metal mjesta i ne volim taj štih s poparanim sofama, socijalnim stolicama i sl., ali pretpostavljam da je uspjeh što su našli i to mjesto.

Treće, ekipa podijeljena po grupicama koje međusobno gotovo ne razgovaraju i ne upoznavaju se. To ipak nije dio lezbijskog folklora, već općenito hrvatskog pa ga nisam uzela previše ozbiljno, ali svejedno mi je zasmetalo. Da sam išla sama, pretpostavljam da se ne bih osjećala pretjerano ugodno.

Uglavnom, vi koje sam zvala, a koji niste htjeli ići, znajte da ste propustili odličnu večer i da ste papci ;) . Ljudi je bilo u popriličnom broju (oko 30-ak možda???), ali sramota je što nisam srela niti jednu curu koju poznajem ( a u Zagrebu sam ih upoznala dosta). Ne znam zašto su ljudi tako lijeni i tromi da im se nikud ne ide i govorim ovo jer je to prava šteta – lezbijske književne večeri ne priređuju se svaki dan i tko zna kad će biti sljedeća, šmrc ;( .

Možda bismo mi mogli nešto organizirati, he he.

Tags: ,