Neću govoriti o onim ekonomskim, poslovnim, itd. jer o njima je već mnogo toga rečeno, odnosno svaki dan slušam o “preživljavanju”.

Osim financijskog, mene zanima i jedno drugo preživljavanje. Preživljavanje kao žena i kao lezbijka (jedno je gore od drugoga). Recimo da je biti  žena u Hrvatskoj “manje zlo” pod uvjetom da si heteroseksualna i tradicionalna te da si fizički atraktivna. Sad ću govoriti iz perspektive žene koja ne ispunjava niti jedan od ta tri uvjeta. Muškarcima/dečkima nisam nikad bila zanimljiva, čak niti u “strejt” klubovima i sl. Samo jednom u životu sam doživjela da mi se neki dečko upucavao. Dakle, iz perspektive heteroseksualne cure ja sam “izgubljena” duša. Osobno me, naravno, to nimalo ne dotiče, ali ljudima je čudno. Dok si student, na grbači roditelja, možeš si priuštiti mnoge slobode da, primjerice, poput mene budeš outana mnogim ljudima. Kolegama studentima se živo fućka za tvoju seksualnu orijentaciju, boju tvoje spavaće sobe, jesi li kupila nove zavjese za kuhinju itd. Međutim, svi vi koji ste u radnim odnosima i ako ste kojim slučajem lezbijka, znate da te prividne slobode nestaju izlaskom iz akademskih krugova.

Često me strah kad razmišljam o svojoj budućnosti (u Hrvatskoj), jer znam da neću nikad živjeti životom poput drugih. Neću imati obitelj (jer dvije žene se ovdje još uvijek ne smatraju obitelji; da, znam, postoji zakon o istospolnim zajednicama, ali kada su se naši zakoni uopće primjenjivali u praksi? Znate li ikoga tko je u registriranom partnerstvu u Hrvatskoj?), o djeci da i ne govorim (bebe ne padaju sa stabla, a neudanoj ženi onemogućeni su posvajanje i umjetna oplodnja. Ostaje treća mogućnost “prijatelja donora” i sl. koja nosi mnoge dodatne komplikacije većinom pravne naravi. Bolje upućeni u tu temu sigurno me mogu “prosvijetliti”). Na poslu moraš biti šutke, među prijateljima također, jer nikad ne znaš gdje bi priče mogle procuriti. O teškoćama pronalaska partnerice neću ni govoriti (naravno, pod uvjetom da tražite nešto više od usputnog seksa - ali i za dobar seks potreban je “dobar materijal”).

Preda mnom leži perspektiva besparice i siromaštva, šutnje i usamljenosti, a sigurna sam da će biti i ogovaranja. Poznajete li uopće neudanu ženu stariju od 35 godina, a da nije u izvanbračnoj vezi s muškarcem (ne računajući razvedene i udovice)? LJudi danas vole zabadati nos u privatne stvari. Nemalo sam puta doživjela da su me praktički pri upoznavanju pitali koliko sam veza i seksualnih partnera imala (bez pretjerivanja!). Ako ne odgovorite, smatraju da si frigidna. S obzirom da imam nepunu 21 godinu, svaki broj veći od 5 značio bi da sam promiskuitetna. Ovo se sad čini vrlo glupim, ali kada ste konstantno prisiljeni izmišljati izlike za neodgovaranje na takva pitanja (jer ne volim govoriti o sebi i mislim da se moja prošlost nikoga ne tiče - isključujem situacije kad želim govoriti o tome) počnete se pitati kakav bi postupak bio najbolji. Ne daj Bože da me u budućem radnom kolektivu netko prozove “lezbijkom” (jer za ženu bez muškarca se prije ili kasnije pojavi takva klasifikacija) - onda bih čak mogla dobiti i otkaz !?! 0.0

Voljela bih čuti neke pozitivne primjere lezbijki koje mogu bez straha odgovarati kolegama i prijateljima na usputna pitanja o privatnom životu iskrenim odgovorima. Znate li vi neki?

Ne znam kako će izgledati moj život za nekoliko godina, ali bojim se da će biti kaos jednom kad počnem živjeti u “stvarnom” svijetu. Previše sam svjesna toga da realno nemam nikakva prava, niti iza mene stoje moćni i utjecajni ljudi, da se ne bih zapitala sva ova pitanja, čak i u ovom ranom studentskom razdoblju.