Možda se čini ludo, ali poslala sam mail Kalakshetri u vezi primanja stranih studenata. Za one koji ne znaju, Kalakshetra je najpoznatije “učilište” Bharatanatyama, u rangu naših sveučilišta, i nakon 4 godine intenzivnog učenja dobije se diploma. Prva godina je probna, valjda da vide ima li student uopće talenta. Ono malo što znam o toj školi, osim što je najpoznatija i najcjenjenija, jest da je režim poprilično vojnički, dizanje je u određeno vrijeme, doručak u 7:30, nosi se tradicionalna indijska odjeća za vježbu itd.

Ako netko ima bilo kakve informacije o ovoj školi, bilo bi dobrodošlo.

Ja sam poslala e-mail više iz kurioziteta… ali u zadnje vrijeme razmišljam o tome. Ako mi se nakon što diplomiram na ovom fakultetu još bude sviđao Bharatanatyam u ovolikoj mjeri (dakle, imam još 2 godine za razmišljanje), možda i ne bi bilo loše da odem u Indiju, iako mi se to čini nemogućim. Nitko mi neće sigurno dati stipendiju jer nisam plesač… ne znam koga pitati niti gdje…. slala sam mailove nekim plesačima, ali nisu mi odgovorili… Ja znam da vi mislite da je ovo ludo. I meni se nekad tako čini… ali već razmišljam o tome bih li doista bila spremna žrtvovati svoje vrijeme, novac, sigurnost za, primjerice, jednu probnu godinu u Kalakshetri ili u nekoj drugoj školi?! Budući da je Kalakshetra cijenjena, pretpostavljam ipak da je nemoguće da odem tamo.

Ne znam… vidjet ćemo… ipak mi je na prvom mjestu diploma sadašnjeg fakulteta. Ipak, lijepo je sanjati da imam najbolje učitelje i vježbam s Indijkama… to je užasno težak ples… nemoguće ga je učiti “hobistički” , a da to izgleda lijepo…  da ne spominjem da se na satovima abhinaye analiziraju tekstovi pjesama i uče interpretirati u sklopu plesa… ma gdje ću ja na Zapadu dobiti takvo obrazovanje!?!