October 4, 2009 5:42 pm
Bharatanatyam: Vigna Vinayaka

Isječak iz indijskog mitološkog filma “Narthanasala” iz 1963. Ples koji plešu je Bharatanatyam. Obratite pozornost na mudre (geste s rukama).

“Vigna Vinayaka”, plesačica je “naša” (lol), Nikolina Nikoleski. Ovaj dio plesa zove se pushpanjali, tj. “nuđenje cvijeća bogovima” .Šteta što je isječak tako kratak, jer Nikolina zbilja fantastično pleše!

September 16, 2009 8:22 pm
YouTube škrinjica

Dva nova video clipa koje sam nedavno stavila na YouTube.
Oba filma su loša, ali isječci su relativno zanimljivi.

Miao Miao, tajvanski film iz 2008. koji donosi priču o zaljubljenim tinejdžericama. Da bude tragičnije, nisu bile zaljubljene međusobno, nego je Tajvanka zavoljela Japanku (ovu sa šiljatim licem), a Japanka nekog misterioznog prodavača iz CD-shopa koji nikad nije govorio. Film je dosadan kao proljev i izdržala sam punih 20 minuta, ali ovakva scena sigurno je bliska mnogima od vas:

(P.S. S ponosom napominjem da sam ja stavila ove titlove, haha :-D )


Nana, la vera chiave del piacere


Još jedan trash uradak, samo malo starijeg datuma (80-e). Jeste li ikad pomislili da je Zolina Nana imala lezbijske sklonosti? Ni ja. Znam, scena je totalno sladunjava s jezivom glazbom u pozadini, ali ako zanemarite sve to, Katya Berger (smeđokosa) bila je jedna jako zgodna žena :-) .

A kad sam već u prošlim vremenima, možda će vam biti zanimljivo i ovo: Queer as 18th Century Folk, dokumentarac o našim čednim sestrama iz, pogađate, 18. stoljeća ;-) . A rekli su nam da su tada bili čedni…

January 8, 2009 3:29 pm
Ulrike Ottinger tekstovi

Tri teksta u PDF formatu o njemačkoj redateljici U. Ottinger (desni klik -> Save Target As…):

  • Archiving the Diaspora: A Lesbian Impression of/in Ulrike Ottinger’s “Exile
    Shanghai”
    (Amy Villarejo) PDF
  • Johanna d’Arc of Mongolia in the Mirror of Dorian Gray: Ethnographic
    Recordings and the Aesthetics of the Market in the Recent Films of Ulrike Ottinger
    (Katie Trumpener) PDF
  • Visual Pleasure, Fetishism and the Problem of Feminine/Feminist Discourse: Ulrike
    Ottinger’s Ticket of No Return
    (Miriam Hansen) PDF
January 4, 2009 3:22 am
Soledad Miranda, kraljica trasha

Budući da je tragično poginula u automobilskoj nesreći 1970. kada je imala samo 27 godina, ova danas uglavnom nepoznata španjolska glumica iza sebe je ostavila tek nekoliko filmskih uradaka B ili C kategorije, a glumački vrhunac bio joj je pokazati sisu.

ALI… !

Da ne bih bila preoštra, mora se priznati da je Soledad ipak zanimljiva pojava, pa makar to bilo samo radi atraktivnog izgleda (nema ni to svatko, mora se priznati). Da je poživjela duže, možda bi ostavila za sobom i neke značajnije naslove od “Vampyros Lesbos“, “Eugenie de Sade”, “Count Dracula”, “Sound of Horror“, “She killed in ecstasy”, itd., itd., ali ovako nam ne preostaje ništa drugo nego prokopati po tim (većinom) očajno lošim trash-uratcima u potrazi za… (zar baš trebam reći?!)

Sudeći po Wikipediji, Soledad se osim filmovima bavila još i pjevanjem (sredinom 60-ih izdala je nekoliko pop-singlica), slikanjem, pisanjem poezije i čitanjem, a u pauzi između toga se i udala godine Gospodnje 1966. i već sljedeće godine rodila.

Poznata je postala većinom zahvaljujući filmovima Jessa Franca, a želja da se proslavi i izvan Španjolske za života joj se, nažalost, nije ostvarila. Bilo kako bilo, kaže se da svatko nađe svoju publiku, a Soledad je, bogami, očigledno pronalazi još i danas.

December 15, 2008 10:30 pm
LGBT povijest: 1920. – 2000.

Danas se često od LGBT osoba čuje kako se “ne žele definirati” jer ih “etikete” poput “lezbijka”, “gay” i sličnih ograničavaju. Kako su, međutim, svoju seksualnost definirale LGBT osobe rođene u prvoj polovici 20. stoljeća, kada se termin “homoseksualnost” tek pokatkad upotrebljavao u medicinskim krugovima, a gotovo nikad u svakodnevnom životu?

FORBIDDEN LOVE: THE UNASHAMED STORIES OF LESBIAN LIVES


Ten women, most of them in Vancouver or Toronto, talk about being lesbian in the 1940s, 1950s, and 1960s: discovering the pulp fiction of the day about women in love, their own first affairs, the pain of breaking up, frequenting gay bars, facing police raids, men’s responses, and the etiquette of butch and femme roles. Interspersed among the interviews and archival footage are four dramatized chapters from a pulp novel, “Forbidden Love”: Laura leaves her hick town and heads for the city, where she meets Mitch in a bar. Sparks fly, and so do laughter and joy. Ann Bannon, one of the writers of those paperback novels about forbidden love, talks about the genre. (YouTube link)

IT’S NOT UNUSUAL: A LESBIAN&GAY HISTORY


Archival footage and interviews with 22 lesbians and gay men give an overview of gay history in the UK from the 1920′s. (YouTube link)

October 3, 2008 11:04 am
Matanićeva svinjska posla

Upravo je jučer i do mene stigla vijest da je Nada Balen, voditeljica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, zatražila zabranu prikazivanja novog Matanićevog “filma” “Kino Lika” radi diskriminacije žena u nadasve gnjusnoj sceni seksa sa svinjom. Baš kao što su novinari Večernjeg lista svoj stav o tome očito izrazili stavljanjem riječi diskriminacija pod navodnike (link), tako ću u daljnjem tekstu i ja svoje mišljenje izraziti govoreći o ovom “filmu” pod navodnicima, budući da je šteta zlouporabiti riječ koja bi trebala označavati malo umjetničko djelo na najnoviji “pitoreskni” uradak Dalibora Matanića.

Dakako, i u ovom “filmu” imamo tipičnu balkansku priču: siroti seljani… Ah čekaj, pa zaboravila sam da tu i nema priče! Vjerojatno se izgubila u obilju psovki, prostačenja svih vrsta i scenama zoofilije kojima je Matanić  uspio nadmašiti čak i najgore od najgorih scena “životinjskog” seksa u hrvatskim filmovima, očito shvaćajući ovaj epitet doslovno.

Da priča bude još bolja, Aretu Čurković, koja ponosno za 24 sata izjavljuje “da se za ulogu stalno mazila sa svinjama” (link) pritom pozirajući s velikom plišanom svinjom (slika na vrhu), proglasio je velikom nadom hrvatske glumačke scene, a i ona sama izjavljuje da su je za ulogu odabrali “jer je posebna”. Ne znam doista po čemu bi njeno seksanje (obratite pozornost da ova riječ nije pod navodnicima) sa svinjom bilo tako “posebno”, a još manje umjetnička metafora (?) za “težak život Ličana i njihove duboke osobne tragedije”, osim što se Matanić po prvi put poslužio doista jeftinom provokacijom ispod svakog nivoa da bi svrnuo pozornost medija na sebe. Šteta za redatelja koji je mnogo obećavao; i dalje tvrdim da je snimio jedan od najboljih hrvatskih filmova ikad, ali nažalost i ovaj koji premašuje sav užas hrvatske kinematografije ikad snimljen.

Pretenciozno, primitivno, degutantno: ni stotine ostalih sinonima nije dovoljno uvjerljivo da opiše “Kino Liku”, ali ipak nemojte nasjesti triku i potratiti vrijeme na ovaj otužni uradak, već budite poučeni tuđim iskustvom i vjerujte Nedi Balen kad kaže da je doba Rimskog carstva i sodomije i Gomore prošlo, iako se po hrvatskim filmovima ponekad čini da je zapravo posve drugačije, a ni predstavljanje žene u medijima nije daleko doguralo.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta