November 7, 2009 11:13 pm
Vintage krojevi

Danas sam kupila “Teoriju krojenja” Ivke Mikulandre, izdanje iz 1970. godine pa ovdje prilažem neke zanimljive krojeve koji se mogu nositi i danas. Ispričavam se na loše skeniranim stranicama (zamućenju na rubu), ali knjiga je toliko velika da je ovo najbolje što sam mogla. Onaj tko zna krojiti mogao bi mi malo i pripomoći, he he, pa ako ima vremena neka mi se javi na mail.


November 7, 2008 2:54 pm
Pics of the week


Presavršena fotografija Judy Francesconi. Slijede one Walde Huth (osim treće po redu preuzete s Deviant Arta):


October 1, 2008 1:10 pm
Madame X. An Absolute Ruler

U originalu “Madame X Eine Absolute Herrscherin“, ovaj film Ulrike Ottinger iz 1977. godine smatra se feminističko-lezbijskim “piratskim” klasikom, jer prvi u vrijeme feminističkog Novog vala progovara o drugoj strani ženskog aktivizma.

Madame X (Tabea Blumenschein) je nemilosrdna, hladna gusarica (da, dobro ste pročitali!) koja upravlja brodom znakovitog imena “Orlando”. Poznata po svojoj ljepoti i okrutnosti, na svom brodu okuplja žene različitih nacionalnosti i podrijetla i obećaje im nezaboravne avanture svih vrsta ako pristanu napustiti svoje dosadne, ustaljene živote.

Film je vizualno prekrasan i izrečen u metafori: brod je metafora za buđenje i suočavanje s “avanturom stvarnosti”, a Madame X, čije su kretnje hladne i robotičke, predstavlja sustav moći kojeg okupljene žene prihvaćaju i pokoravaju mu se baš kao i nekadašnjem patrijarhatu. U borbi za premoć, koja je ponajprije seksualnog karaktera, Madame X ubija sve žene i to nekoliko puta; svaki put smrt je prikazana kao prijelazna faza nakon koje se žene vraćaju na brod u drugačijem obliku. Kako to Ulrike Ottinger kaže: “Nešto mora umrijeti da bi nešto novo stupilo na snagu”. Film završava jednako kao što je i počeo: scenom broda koji se otisnuo na pučinu, ali su se okolnosti pod kojima putovanje započinje promijenile. Svaka od žena, također, pronalazi novi način za komuniciranje s okolinom: umjetnica koja bježi od zatvorenog akademskog svijeta govori direktno u mikrofon, Azijatkinja se služi pokretima i gestama, prostitutka govorom tijela, itd.

Film je u osnovi kritika feminističkog pokreta za kojeg Ulrike Ottinger kaže da, usprkos tome što donosi promjene,  i dalje reproducira patrijarhalni sistem i “muški” sustav moći na koji smo navikli. Upravo zbog toga nije dobro primljen u feminističkim krugovima: zamjerali su mu, između ostalog, i “fetišizaciju ljepote” (Madame X je doista vrlo, vrlo lijepa), iako su likovi (baš kao i cijeli film, uostalom) bazirani na pretjerivanju i ironičnoj stilizaciji.

Vizualni aspekt filma je očaravajuć: glumice nose ekstravagantne kostime i nakit, koji su uz make-up sve odreda djelo Tabee Blumenschein. Osim toga, očigledno je da se Ottinger bavila i fotografijom, jer je svaki kadar (ali mislim doslovno!) malo umjetničko djelo za sebe, a to vjerujem primjećujete i iz priloženih fotografija.

September 4, 2008 5:12 pm
Fashion I

mode_small.jpg

August 7, 2008 11:50 pm
Lee Miller

Lee Miller (1907. – 1977.) bila je model, fotografkinja te ratna i modna reporterka.

Djetinjstvo joj je bilo kontroverzno: u sedmoj godini silovao ju je obiteljski prijatelj radi čega se zarazila gonorejom, a neobično je i to što je ocu kao tinejdžerica katkad pozirala gola. To je zapravo bio njen prvi susret s fotografijom; osim što mu je služila kao model, otac ju je naučio i mnogim tehničkim detaljima. Profesionalnu karijeru modela započela je u 19. godini kad ju je na ulici zaustavio osnivač Voguea Conde Nast; 1927. godine pojavljuje se na naslovnici Voguea, a njena fotografija korištena je i za reklamiranje uložaka što je izazvalo skandal.

112805_article_book_thomson.jpgFotografijom se počinje baviti 30-ih godina kada dolazi u Pariz gdje sudjeluje u nadrealističkom pokretu. Započinje prvo kao učenica i ljubavnica Mana Raya (ovo izgleda čudno kad se deklinira!), a kasnije otvara svoj vlastiti studio. Često je preuzimala Rayeve poslove vezane uz modnu fotografiju kako bi se on mogao posvetiti slikarstvu pa su mnoge fotografije iz tih dana zapravo njeno djelo iako je Ray naveden kao autor. Godine 1932. vraća se u New York gdje s bratom osniva novi studio, a sljedeće godine otvorena joj je prva i jedina samostalna izložba za njenog života.

S dolaskom Drugog svjetskog rata Miller odlazi u London i prihvaća posao ratne fotoreporterke za Vogue. Snima prvu uporabu napalm bombi, oslobođenje Pariza, strahote koncentracijskih logora i umiruću djecu u bolnicama. Iz tog vremena poznata je također fotografija na kojoj leži u Hitlerovoj kadi.

Nakon rata oboljela je od depresije i alkoholizma te ubrzo napustila fotografsku karijeru. Godine 1947. rodila je svog jedinog sina, a sljedećih 20 godina njen dom postao je okupljalište poznatih umjetnika kao što su Picasso, Max Ernst, Man Ray, Henry Moore, itd. Iako se s vremenom vratila fotografiji, ratne strahote nastavile su je progoniti, iako je o njima rijetko govorila.

Budući da za svog života nije mnogo marila za promociju vlastitih djela, značaj mnogih radova otkriven je tek poslije njene smrti, i to prvenstveno zahvaljujući sinu koji na tome radi od ranih 80-ih.

Galerija radova

November 18, 2007 11:11 am
Pic of the week

I za kraj tjedna jedna lijepa fotografija iz korejske ili kineske (nisam sigurna, uglavnom je rije? o Aziji) verzije Voguea:

nordstrom.JPG
(kliknite za uvecanje slike)

Kad uhvatim malo vie vremena, sljede?i post bit ?e o Lee Miller (kategorije 1920s, ljudi, fotografija).


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta