August 21, 2008 8:01 pm
Kreativnost na djelu

Ja sam osoba s cool novom “indeksicom”.

scan0002.jpg

Nema veze što izgleda šugavo na slici (a i slike su se malo pomaknule u prenošenju)…

August 17, 2008 11:55 pm
Pics of the weeks: LJETOVANJE

Nekoliko fotki s ljetovanja, budući da su praznici (uskoro) gotovi. Kvaliteta nije baš nešto, ali za mogućnosti jednog prosječnog mobitela je OK. Dvotočka:

14082008001.jpg 14082008002.jpg

14082008003.jpg 16082008003.jpg

15082008010.jpg 15082008002.jpg

14082008004.jpg 15082008007.jpg

July 26, 2008 4:23 pm
Sedam

Za rijetke entuzijaste koji još uvijek čitaju ovaj blog red je da nešto napišem o sebi tj. da podijelim svoj uzbudljiv život sa svekolikom populacijom. Krenimo redom od najbitnijeg:

1. Na jesen garant upisujem 2. godinu, tako da sam, srećom, odradila 2 dosadna semestra ZAUVIJEK. O neorganiziranosti fakulteta i mukama oko skupljanja potpisa i ocjena neću ni pričati, jer s tim su vjerojatno upoznati svi (hrvatski) studenti. Srećom, godina mi počinje 6. listopada, a ne, kako su neki najavljivali, 15. rujna, tako da će mi biti dosadno još ravno 2 mjeseca i x tjedana… ah, da, zaboravila sam spomenuti lošu vijest, a ta je da sam trakavicu od strojarstva ostavila za jesen (baš sam bila glupa!), ali srećom se radi samo o kolokviju. Ipak, ako vas ikad budu interesirali vijci, ležaji, osovine, okovi i lemljeni, zakovani i zavareni spojevi… ha ha… Jedna prijateljica koja mi se inače malo divi (da, netko i to može!) zaključila je kako ću ja zapravo nakon ovog faksa biti gotovo sveznajuća, jer ću imati ili već imam podlogu iz društvenih i prirodnih/tehničkih znanosti. Recimo da je u pravu.

2. Moj brat se krajem sljedećeg mjeseca seli u Švedsku i zbilja mu zavidim. Dobio je dozvolu za 2 godine na temelju ljubavne veze (he he), a ako i nakon te 2 godine ostanu zajedno, dobit će permanentnu vizu. Uglavnom, može se računati s tim da se ovdje više neće vraćati, jer nije lud: preći iz Švedske u Hrvatsku znači pasti s konja na magarca, ako ne i gore… magarac te barem nosi dalje…
Ali to nije sve: lako je moguće (a to u biti i planiram) da ću se i ja odseliti nakon 3. godine studija, odnosno završenog prvog stupnja, i diplomirati tamo, jer bi mi se to više isplatilo. Što se mene tiče, mogla bih se odseliti odmah sutra, ali i pomisao da ću, osim ako nešto doista opako ne krene po zlu, ovdje provesti još samo 2 godine me neizmjerno veseli. Ionako nisam tip osobe koji može dugo stajati na istom mjestu! Uh, Švedska, Švedska, baš se veselim!

3. Optimistično sam posudila čak 5 knjiga iz knjižnice koje sam jedva dovukla sa sobom iz Zagreba (snaga mi nije jača strana), da bi na kraju ustanovila da me regresija u prošle živote zapravo ne zanima (ionako nije napisano ništa konkretno o tome), Stanislavski je dosadan (glumac je mogao raditi na sebi i na manje od 407 stranica – a to je samo 1. knjiga!!), a udžbenik Enesa Mindžića o snimanju i kadriranju prepun je tehničkih detalja koje ne razumijem jer nisam pohađala ADU, a malo je vjerojatno da ću tamo ikad i primirisati. Doduše, bila sam se prijavila za dvodnevnu dramaturšku radionicu ovog lipnja, ali kako mi je onaj prokleti kolokvij iz strojarstva (opet strojarstvo!) upao u termin 1. dana, I kept on dreaming. Nebitno. Zato sam se prosvijetlila s Adrienne Rich (hvala Bogu da je riječ o eseju od 50-ak stranica; ha ha, grozna sam, grozna!), ali kako je taj esej pisan pred više od 20 godina (točnije: 28), zaključila sam kako bi bilo dobro pročitati nešto u skladu sa sadašnjim vremenom… ali što?
P.S. Sylvia Plath pisala je očajnu prozu!

4. Jednostavno mi je dosadno. Trebam li razlog?

5. Ako nekog zanima, u Zagreb se vraćam početkom 9. mjeseca pa možete (oni koji me znaju I ovo čitaju) već sada rezervirati svoj termin za kavu, ha ha ha. Ponude za brak i romantična druženja ne primam. lol.

6. Kad sam već kod toga (kave, mislim), jeste li primijetili da KIC ima konobaricu? To još dosad nisam vidjela… mislim, konobaricu u KIC-u. Pravo čudo! Šteta, otišao je Tinin konobar koji joj se upucavao… i koji je došao tamo igrati nogomet, ha ha ha!

7. Treba mi novi dizajn. Ako mi itko zna pomoći oko WordPressa, onda _________. (popuni prema želji)

June 25, 2008 3:18 pm
Zagreb vs. Rijeka

Zagreb, naša predivnu metropola s gotovo milijun stanovnika, studentska je meka u koju sam gotovo “po tradiciji” otišla studirati, jer znate kako to ide: i mama, i tata, i rođak u šestom bočnom koljenu diplomirali su na Sveučilišu u Zg. pa ću onda i ja. Šalim se, dakako, jer nekoć sam bila mlada i naivna i vjerovala sam da mogu upisati modni dizajn, a toga nema u Rijeci pa mi nije preostalo ništa drugo nego otići odandje. Ipak, na stranu s tim: moram priznati da sam snob i elitist od rođenja i da sam još kao dijete govorila da ću studirati u Zagrebu (iako je jedno vrijeme i Split bio u planu, ali srećom plan se nije ostvario). Pa eto, što se babi snilo… evo me sada ovdje već skoro godinu dana i pravo je vrijeme da napišem jednu malu usporedbu Zagreba i Rijeke, počevši dakako od najzanimljivije teme:

Ljudi: Dakako, ima u Zagrebu svega i svačega, između ostalog rastući je problem huligana i ostalih bandita, ali generalno su u metropoli ljudi kulturniji nego u Rijeci. Susjedi me pozdravljaju, vozači se zaustavljaju na zebrama bez semafora i općenito sam dobila dojam da su kontinentalci pristupačniji i srdačniji od primoraca. (Neki) Riječani su čudni ljudi i s njima (nekima od njih) se teško sprijateljiti. Iz nekog razloga se dosta često drže rezervirano i skupljaju se u klanove, a da ne spominjem da te gledaju s visoka ako se ne uklapaš u neke njihove imaginarne cool kriterije. Ovo je pogotovo izraženo kod ljudi koji zapravo dolaze iz okolice Rijeke, a ne iz samog grada. Kako god bilo, u Zagrebu sam prvi put doživjela da me susjedi počnu pozdravljati, ljubazno popričaju sa mnom u liftu, pridržavaju mi vrata, čak zapamte i na kojem katu živim (!), itd. Što se ekipe na faksu tiče, ona je raznolika i malo je onih “pravih” Zagrepčana; trenutno se najviše družim s bodulicom (ha ha), dok s ljudima iz Rijeke i okolice nemam baš previše kontakata.

Klima: Rijeka je vlažna i stalno puše bura. U početku sam bila glavni predmet zezancije jer sam svoju naviku da bilo koji vjetar proglašavam burom prenijela i u Zagreb. Ali, s vremenom sam se naučila i sad uvijek puše vjetar (ili još neutralnije – jednostavno puše), ha ha. Zagrepčani misle da zime u Rijeci nisu hladne, ali se, naravno, jako varaju: istina je da je zima u Zagrebu “oštrija”, ali barem nema vjetra (pogotovo ne bure) tako da se temperature (koje su u prosjeku niže nego riječke) lakše podnose. Zbog razlike u vlažnosti (zraka, dakako) ten mi se svaki put pogorša kad se vratim u Rijeku, tako da i ovaj put moj glas ide za Zagreb.
Ljeti je nešto drugačija priča. Iako su temperature paklene i u Rijeci, to se ne može mjeriti s onim kad zapeče na zagrebačkoj ravnici. Ovdje sam prvi put pocrvenila od gradskog Sunca, što mi se u Rijeci nije nikad dogodilo. Olakotna okolnost je što živim u kvartu s puno zelenila pa nije “zagušljivo” kao u centru, ali svejedno – iz Zagreba se ljeti bježi.

Izgled grada: E sad, ovo je jako individualno. Budući da sam odrasla na riječkim brdašcima i uskim uličicama, osjećaj prostranstva u Zagrebu je neopisiv; za mene se jednostavno ništa ne može usporediti s ljepotom jedne široke ravne prometnice, a pogotovo mi je omililo raskršće kraj Avenue Mall-a (ne znam zašto, doista; inače sam primijetila i da sam jako sklona rijekama te da iz meni nepoznatog razloga proživljavam katarzu prelaskom preko Savskog mosta!).
Zagrebački kvartovi su većinom dobro osmišljeni tako da svaki kvart dođe kao “grad u malom”. Kvartovi iz 70-ih su mi osobno najdraži jer (opet ja o tome) imaju puno zelenih površina, nisu zbijeni i općenito je tu sve što vam treba: dječja igrališta, škole, dućani, itd. Novogradnja mi je s druge strane teški užas, jer imam dojam da se nalazim u kokošinjcu, a i zgrade su građene gotovo jedna na drugoj nauštrb cvijeća, drveća i ostalih lijepih stvari. Remetinec, Lanište, Ravnice, Žitnjak i ostale udaljen(ij)e dijelove grada gdje se užurbano gradi izbjegavam u širokom luku.
Rijeka ima jednu jako veliku manu, a to je da je bila (i ostala) lučki grad i, pojednostavljeno rečeno, spavaonica: nema zelenila ni cvijeća, a ulice su sive i relativno prljave. Ni Zagreb nije baš osobito čist, ali veliki plus je što ima dosta zelenih površina i krasnih mjesta za provesti slobodne dane: Maksimir, Bundek, Jarun, itd. U Rijeci za bilo kakav sličan doživljaj jednostavno morate otići izvan grada (Kostrena, Opatija, itd.), a to ponekad zna biti naporno i neizvedivo ako nemate auto. Što me dovodi do sljedeće točke.

Javni prijevoz: Budimo realni: u Rijeci mi nikada nije ni trebao te sam se s njim upoznala tek u Zagrebu. Ipak, i ono malo puta što sam se vozila s Autotrolejom nije mi ostalo u dobrom sjećanju: riječki javni prijevoz je preskup i prerijedak te bih ispalila na živce da ne živim u centru.
Zagreb opet ima jednu veliku prednost, a to je besplatna vožnja za studente (mislim i za umirovljenike, ali budući da nisam u toj kategoriji ne bih znala više) . Godišnji pokaz košta 30 kn, a vrijedi za tramvaje, autobuse i vlakove (ovisno što izaberete – ja sm megalomanski zaokružila sve). Tramvaji idu dosta često, otprilike svakih 5 minuta, iako to ovisi o liniji, ali njihova glavna mana je što su spori i idu okolo-naokolo pa s njima nikako do cilja! Busevi su puno brži, ali nažalost i rjeđi, iako su linije 109, 220, 221 jedne od najčešćih( ako se ne varam voze svakih 10 min.). Ipak, po mom skromnom sudu bolje je živjeti u tramvajskoj zoni, ako ništa drugo zbog noćnog prijevoza, kojeg Rijeka na svoju sramotu nema.

Kulturna događanja: Rijeka ima 1-2 muzeja, a Zagreb… ne znam ni ja koliko. To što se mnogo toga odvija u Zagrebu je prednost, ali što se mnogo toga odvija jedino u Zagrebu je znak centralizacije koja mi se nimalo ne sviđa. Ljudi ne žive samo u Zagrebu, ali ovo ipak spada pod politiku i ne bih o tome. Činjenica je da Zagreb (nebitno iz kojih razloga) ima veću ponudu kulturnih i inih događanja, veći broj diskoklubova, muzeja, kina, birtija, krčmi, itd., što ga čini poželjnijom destinacijom za studente od Rijeke.

Gay scena: Ha ha, zar ste zbilja mislili da ću pisati o ovome?

April 19, 2008 7:14 pm
Subota

Točno je tjedan dana otkad sam u novom stanu. Konačno uživam: imam 30 m2 samo za sebe! Stan je jednosoban, tako da mi i to više odgovara od garsonijere. Jučer mi je došla mama i napunila mi frižider ;-) -> konačno mogu nakupovati svega i svačega bez straha da će mi cimerica iz pakla (srdačan joj pozdrav ovom prilikom šaljem!) potamaniti sve iz frižidera (kao što joj je to bio običaj).

Inače, danas sam dobila role; naglu želju za rolanjem dobila sam kad sam čula da možemo ići rolati na Jarun umjesto penjanja na Sljeme, a rolanje mi ipak zvuči puno zabavnije. Ima jedan problem ipak, a taj je da nikad u životu nisam rolala, haha. Srećom, L. mi je obećala da će me naučiti i to možda već sutra, a ja se samo nadam da se neću polomiti ili tako nešto. Ipak sam mislila i na to pa sam na preporuku prodavačice kupila sve moguće štitnike; što se mene tiče, ja bih najradije stavila limeni oklop da je moguće!
Uglavnom, kupila sam neke dječje role u Turbo Limachu koje mi se čine OK; “prohodala” sam s njima po kući priljepljena za zidove, mislim da će me sutra L. morati doslovno vući za sobom, ja stvarno ne znam kako ću to naučiti!

I tako… javite se vi koji se niste dugo javili, a koji sad ovo čitate! Više mi nije tako gusta sezona kolokvija pa možemo na kavu koji put. Ili na rolanje, ha ha ha!

April 11, 2008 10:13 am
Neprocjenjivo!

Sprej i klopka protiv mrava – 32 kune.

Suživot s cimericom iz pakla (zimi) – 580 kuna.

Suživot s cimeicom iz pakla (ljeti) – cca 300 kuna.

Šugav stan u širem centru – 1460 kuna.

Zadovoljstvo kad kažem cimerici da se selim – neprocjenjivo.

Za sve ostalo tu je mamin bankovni račun.


O meni
21 godina. Rođena u Rijeci. Studentica jednog zagrebačkog fakulteta. (više?)

Site
Kategorije
Linkovi
Arhiva
Meta