Isadora Duncan ro?ena je u San Franciscu kao najmla?a od ?etiriju k?eri. Njezina majka Mary, porijeklom Irkinja, bila je profesorica klavira, a otac Charles, kot, bivi oxfordski student, bavio se financijama i tr?anjem. Kad su se roditelji rastali djeca su ostala ivjeti s majkom koja ih je odgajala vrlo slobodno. Svake ve?eri okupljale su se oko klavira. Isadora je plesala, najradije uz zvukove jedne Mendelssohnove romance… U desetoj godini ve? je davala poduku iz plesa. Iako sama nikad nije primila plesnu poduku, odmalena je osje?ala svoj ivotni poziv i vjerovala da ima druge ?emu podu?iti. Ples za nju nije bio samo puki pokret i neljudska gimnastika, kako se tada podu?avalo u plesnim kolama, poskok ili mukotrpno vjebanje s pre?kom. Za nju je to bio spoj tijela i osje?aja glazbe ili poezije.
Umjetnost je ritam prirode, pokret valova, vjetra, oblaka, cvije?a… A plesna umjetnost s kulturom i filozofijom ?ini nedjeljivu cjelinu. Od dvanaeste do esnaeste godine ona doslovce guta Dickensa, Thackeraya, Shakespearea, gr?ke tragedije, francuske, talijanske i panjolske klasike. U esnaestoj je godini odlu?ila iskuati sre?u u New Yorku, a podrku joj je davala skupina entuzijasta. U tunici ravnog, jednostavnog kroja, bosih nogu i rasputene kose privla?i pozornost jet-seta. Rado je i zbog znatielje pozivaju na ku?ne zabave. No tko je uistinu razumio poruku njenog plesa? To se dogodilo tek u Europi.
U pratnji majke 13. oujka 1900. stie u Pariz. Ponavlja se ono to se ve? dogodilo u Engleskoj, gdje je za kratkog vremena postala miljenicom visokog drutva, zapravo njihova omiljena zabavlja?ica. Iako iroka publika ne razumije njen umjetni?ki izraz, istinski ljubitelji umjetnosti i te kako je razumiju i njezino se ime sve ?e?e spominje u odre?enim krugovima.
U travnju 1902., opet u maj?inoj pratnji, dolazi u Budimpetu i potpisuje ugovor s kazalinim agentom Alexanderom Grossom. Prva predstava u kazalitu Urania bila je pravi trijumf. Ulaznice su bile rasprodane za mjesec dana. Iz Budimpete odlazi u Njema?ku gdje prvi put Duncanovi po?inju zara?ivati. Slijede Austrija, Rusija… Posvuda doivljava izvanredan uspjeh. Kona?no, Isadora je uspjela nametnuti svoju plesnu umjetnost. No njezina sre?a nije potpuna, nedostaje ljubav. Do 27. godine imala je bezbroj oboavatelja i dva ljubavnika, od kojih je jedan bio bugarski kralj Ferdinand. No sve je bilo prolazno i povrno do dana kad je upoznala Gordona Graiga, mladog engleskog scenarista, hvaljenog i osporavanog. Uskoro za njihovu vezu zna cijeli Berlin. Novinari je prate u stopu, a svaka njihova predstava prava je senzacija, povod za skandal. Nazivaju ih nestanom djecom moderne umjetnosti. Pristojna buroazija grozi se strasne veze, posebno stoga to je mladi? ve? otac petero djece s tri razli?ite majke. Ni Isadorina majka ne odobrava njeno ponaanje i vra?a se u SAD. Uskoro Isadora dobiva prvo dijete, djevoj?icu Deirdre. ivot s Graigom nije lak, a Isadora ne uspijeva uvijek na?i opravdanje za njegove postupke. U to je vrijeme jedna od najbolje pla?enih svjetskih umjetnica, uiva u slavi i plesu, ali u njenom privatnom ivotu nema zadovoljstva. ire se pri?e da ju je Graig potpuno unitio. U to vrijeme u Parizu upoznaje neizmjerno bogatog ?etrdesetogodinjeg Singera. Kad mu rodi sina Patricka, eli se njome vjen?ati. Ali Isadora ima svoje miljenje o braku: Svaka razumna ena koja zna to je brak i na njega pristaje svjesno, zasluuje sve posljedice. Brak je najuvredljivija i najapsurdnija od svih ljudskih institucija. Ljubav nije posao koji se zaklju?uje s dva potpisa na dnu lista papira..
Singer ipak ostaje uz nju i poklanja joj hotel u Neuillyju koji ?e joj posluiti kao plesni studio. U njezinu ?ast prire?uje veli?anstvenu zabavu u perzijskom stilu za pariku elitu. Uz zvukove orijentalne glazbe uzvanici, me?u kojima su slavna imena poput Cecila Sorela, Bourdellea, Van Dongena, Cocteaua, odjeveni su u perzijske nonje s turbanima. Bataille joj ?estita na prekrasnoj zabavi. Posvuda oko njih su ispruena tijela omamljena opijumom. Usred no?i Isadora i Bataille isprueni lee jedno uz drugo, opijeni atmosferom, preputaju se osje?ajima; Isadora je gotovo potpuno gola. Tako ih je zatekao Singer, promatrao ih nekoliko trenutaka bez rije?i, a potom se sjurio niz stube i po?eo mahnito vikati: Oti?ite, dosta mi vas je, ova ku?a nije bordel!. Potom se okrenuo Isadori koja mu je prila s le?a i po?eo vikati: Vi ste umjetnica? Plesa?ica? Umjetnost i kultura ne spre?avaju vas da se bacite u zagrljaj prvome koji nai?e! Vi ste komunistkinja, ali to vas ne spre?ava da me iskoristite! Ja bih trebao izdravati vau kolu i pla?ati vam haljine od 10 000 franaka! Ne brinite se, uskoro ?ete mo?i raditi to vas je volja ja odlazim!.
Nakon toga sama je po?ela upravljati svojim ivotom. No vie nita nije bilo kao prije. Njeno tijelo poputa, ona vie njime ne upravlja. U korist Udruge umjetnika prire?uje gala priredbu 18. travnja 1913. U publici je i Singer koji joj nakon predstave dolazi ?estitati i dogovaraju susret s djecom za sutradan. Isadora po?inje matati. Singer se vratio, jo je voli, po?et ?e sve iznova. Zato se ne bi mogli nastaviti voljeti, potuju?i potpuno slobodu jedno drugoga? Sutradan u dogovoreno vrijeme voza? je crnim bentleyjem dovezao Isadoru i djecu do restorana u kojem ih je on ?ekao. Pri?ali su gotovo aptom. Sje?ali su se prolosti, pravili planove za budu?nost. Isadora je branila svoje stavove o braku. Ljubavi, bit ?e kako ti eli!, odgovarao joj je Singer. U tri sata popodne voza? je, prema dogovoru, doao po njih. Singer je otiao svojim putem. Isadoru je voza? odvezao u Neuilly, a djecu u Versaille gdje su stanovala. Poslala im je poljubac prije nego to je ula u svoj studio. Osje?ala je istinsku sre?u. Usnula je zadovoljna, a probudio ju je neljudski krik: Isadora!. Singer je stajao nasred sobe. Djeca su poginula!. Gledala ga je s nevjericom dok joj je pri?ao o nesre?i: automobil s djecom progutala je Seina.
Dan nakon pokopa djece Singer se razbolio i nije ga vidjela osam mjeseci. U to vrijeme Isadora je zatrudnjela s jednim Talijanom kojeg je srela jedne ve?eri i zamolila ga da bude otac njenom djetetu. Pojavio se Singer i kao znak pomirenja i ponovnog susreta kupio joj dvorac Bellevue u Meudonu. Nije mu bilo vano to nosi tu?e dijete. Me?u njima je jo uvijek mogu?a ljubav. Rodila je 23. srpnja 1914. u Bellevueu. Dje?ak je teko disao, njegova se plu?a nisu irila, kisik je stigao prekasno.
Isadori je tada 40 godina. Privla?e je mla?i mukarci. Tisak je napada, pie o njenoj propasti i dugovima. Istina, ona nikad nije znala ra?unati, troila je milijune na luksuzne restorane, najbolji ampanjac, skupe automobile. Zarada joj je omogu?avala takav ivot. No, kolu je trebalo odravati, u?enike hraniti i obla?iti, pla?ati osoblje u svojoj koli i domu. Bilo je to ukupno tridesetak ljudi. U vo?enju ra?una nije se snala, otputa dvije tre?ine osoblja i po?inje sama obavljati sve to moe. U travnju 1917. dolazi u New York nakon niza predstava u Junoj Americi. Nema dovoljno novca da podigne prtljagu s carine. Telefonira jednom prijatelju trae?i pomo? i ponovno nailazi na Singera. Ve? nakon nekoliko minuta on je uz nju. Ne gubi ni ?aska, izdaje nalog da se njena prtljaga odnese u hotel Waldorf Astoria. Sretan je to je opet s njom i nastoji joj udovoljiti na sve mogu?e na?ine.
Kako bi proslavio njezin povratak, prire?uje veli?anstvenu zabavu na koju poziva kremu New Yorka, ukupno 300 ljudi. Poklanja joj ogrlicu od dijamanata neprocjenjive vrijednosti. ampanjac te?e potocima, a Isadora, ?ija je sklonost pi?u posljednjih godina neprestano rasla, uiva punim plu?ima. Okruena uzvanicima u ?ijim se pogledima mijeaju divljenje i prijekor, s jednim mladim mukarcem plee strastveni argentinski tango. Iznenada, Singer je uhvati za kosu, nekoliko puta udari njenom glavom o glavu mladi?a, gurne je o zid. Isadora ustaje posr?u?i i baca mu dijamantnu ogrlicu u lice. Dijamanti su se prosuli po mramornom podu. Singer je nestao. Gosti se povla?e u grobnoj tiini. Ostala je sama, rukama obuhvatila glavu i na?inila nekoliko plesnih koraka. Noge su je izdale i ona padne.
Sutradan je Singer napustio New York i Isadori ostavio prili?no visok hotelski ra?un. Za 10 000 $ prodala je nakit i krzno. Od toga bi mogla ivjeti sljede?e dvije godine, ali tri mjeseca kasnije opet je bila bez nov?i?a. Dugovi su se nakupljali, nestrpljivih vjerovnika bilo je sve vie, a poziva za nastupe sve manje. U Europi je rat upravo bio zavren i Isadora se odlu?i vratiti u Francusku. Mir je ponovno oivio umjetnost. Francuska je nije zaboravila. Njezina se financijska situacija popravila, ali ona osje?a veliku prazninu. Proganja je uspomena na djecu. Ruska vlada je poziva da u Moskvi otvori plesnu kolu i obe?ava da ?e snositi sve trokove. Isadora oduevljeno prihva?a, no ubrzo shva?a da su njena o?ekivanja bila prevelika. Dobila je na koritenje jednu pala?u, ali u prili?no loem stanju, a odravanje je bilo dio njezinih obaveza. Utjehu nalazi u drutvu mladog pjesnika Sergeja Jesenjina. Njemu je 26, a njoj 43 godine. Za Isadoru to je ?udo koje ?e oivjeti jesen njezina ivota, mukarac-dijete kojeg je ?ekala cijelog ivota. Ljubav joj daje krila, no njihov ivot je bio sve osim mirne mirne rijeke. Bila je to mjeavina njenosti i mrnje, sva?a i suza, prekida i pomirenja, kajanja i alkohola. Polako je Jesenjinova agresivnost postajala opasna. U hotelskoj sobi on je 27. prosinca 1925. prerezao ile da bi vlastitom krvlju napisao svoju posljednju pjesmu. Isadora vie nema suza da bi ga oplakala. Njezin je ivot nepodnoljiv pa su joj misli o samoubojstvu bliske.
Preselila se u Nicu i, kao na po?etku karijere, u svom studiju prire?uje recitale. Nave?er obilazi bistroe i ku?i se vra?a objeena o ruku nekog mladi?a kojeg bi usput srela.
Jedne ve?eri u Nici, dok je sjedila u restoranu pred tanjurom juhe, upoznala je mladog prodava?a automobila Bugatti. Kako bi ga ponovno srela, rekla mu je kako namjerava kupiti automobil. S Bugattijem, kako ga je zvala, odlazi na probnu vonju. Sjeda u automobil i irokim pokretom zabacuje crveni al preko ramena. Bugatti pokre?e automobil, Isadorin al lepra na vjetru. U jednom trenutku rese ala zakva?ile su se za kota?. Automobil vrluda, al povla?i njenu glavu prema natrag, gui je. To je bizarna tragedija u kojoj je poginula.

(izvor: Tena br. 114, 11.05.2001)