Učenici Prve riječke hrvatske gimnazije, ujedno i moje bivše škole u kojoj sam potratila 4 godine svog života, jučer su se sasvim spontano okupili ispred škole da bi prosvjedovali protiv suludog pravila o zaključavanju ulaznih vrata za vrijeme trajanja nastavnog dana (s izuzetkom velikog odmora).

Neda Tolj-Kramarić, inače poznata po svojem humanom odnosu prema učenicima, izjavila je da se vrata zaključavaju između ostalog i zbog toga što učenici rade nered ispred škole, što je bezočna laž budući da sam i ja išla u tu školu te pouzdano znam da nema nikakvih nereda. Također je lagala da su učenici tijekom prosvjeda oštetili neke automobile, što očigledno nije točno budući da su se svi auti normalno odvezli nakon prosvjeda.

Čitavu vijest možete pogledati ovdje.

Izuzetno mi je drago što su učenici napokon prestali biti beskičmenjaci i što su kao pravi budući intelektualci pokazali da neće dopustiti da ih se gazi i da im se u ustanovi koja bi ih trebala pripremati za budući život (u intelektualnim krugovima) i oformiti kao samosvjesne ličnosti gaze njihova osnovna ljudska (da ne kažem učenička) prava. Inače, to pravilo na snazi je bilo i prošle godine pa iz osobnog iskustva mogu reći da nema ama baš nikakvog razloga za zaključavanje niti ulaznih niti vrata učionica, dapače, tako nešto je neljudski i nehumano i onog tko je to izmislio po mom skromnom mišljenju trebalo bi zavezati za stup i strijeljati. Prošle godine neki učenici bi čak preko odmora ostali zaključani u učionicama (!), a ako vam još uvijek nije jasno što je tu tako loše, zamislite samo što bi se dogodilo da u školi npr. izbije požar ili se dogodi potres ili nešto slično.

Ako se sjećate, prije 2 godine u istoj školi izbio je skandal kada je učenik 1. razreda bio prisiljen premjestiti se u drugu gimnaziju jer se drznuo (zamislite samo!) na blogu izraziti svoje mišljenje o profesorima. Mi na faksu ne samo da smijemo, nego moramo ocjenjivati profesore jer se anketni listovi šalju do odgovornih osoba koji onda i pomoću toga procjenjuju rad profesora i stanje na fakultetu. Ali Neda Tolj-Kramarić i profesorska ekipa iz PRHG (samo za Google: Prve riječke hrvatske gimnazije) očito nikad nije čula za pojam ljudskih prava, slobode govora, a da ne spominjem pedagogiju i etička načela.

Sve u svemu, čestitam generacijama (očito pametnijim od naše) na petlji i odlučnosti da se napokon zauzmu za svoja prava, a profesorima i ravnateljici poručujem da je bjelodano jasno da njihova kvazi-elitna škola o kojoj stvaraju sliku prividnog uspjeha i ne znam čega “smrdi iznutra” i da mi je drago što je taj “smrad” po 2. put procurio u javnost!

P.S. Oni koji me čitaju već duže vrijeme vjerojatno znaju da post o “famoznom” isključivanju učenika iz PRHG mogu pronaći u arhivi!