Zagreb, naša predivnu metropola s gotovo milijun stanovnika, studentska je meka u koju sam gotovo “po tradiciji” otišla studirati, jer znate kako to ide: i mama, i tata, i rođak u šestom bočnom koljenu diplomirali su na Sveučilišu u Zg. pa ću onda i ja. Šalim se, dakako, jer nekoć sam bila mlada i naivna i vjerovala sam da mogu upisati modni dizajn, a toga nema u Rijeci pa mi nije preostalo ništa drugo nego otići odandje. Ipak, na stranu s tim: moram priznati da sam snob i elitist od rođenja i da sam još kao dijete govorila da ću studirati u Zagrebu (iako je jedno vrijeme i Split bio u planu, ali srećom plan se nije ostvario). Pa eto, što se babi snilo… evo me sada ovdje već skoro godinu dana i pravo je vrijeme da napišem jednu malu usporedbu Zagreba i Rijeke, počevši dakako od najzanimljivije teme:

Ljudi: Dakako, ima u Zagrebu svega i svačega, između ostalog rastući je problem huligana i ostalih bandita, ali generalno su u metropoli ljudi kulturniji nego u Rijeci. Susjedi me pozdravljaju, vozači se zaustavljaju na zebrama bez semafora i općenito sam dobila dojam da su kontinentalci pristupačniji i srdačniji od primoraca. (Neki) Riječani su čudni ljudi i s njima (nekima od njih) se teško sprijateljiti. Iz nekog razloga se dosta često drže rezervirano i skupljaju se u klanove, a da ne spominjem da te gledaju s visoka ako se ne uklapaš u neke njihove imaginarne cool kriterije. Ovo je pogotovo izraženo kod ljudi koji zapravo dolaze iz okolice Rijeke, a ne iz samog grada. Kako god bilo, u Zagrebu sam prvi put doživjela da me susjedi počnu pozdravljati, ljubazno popričaju sa mnom u liftu, pridržavaju mi vrata, čak zapamte i na kojem katu živim (!), itd. Što se ekipe na faksu tiče, ona je raznolika i malo je onih “pravih” Zagrepčana; trenutno se najviše družim s bodulicom (ha ha), dok s ljudima iz Rijeke i okolice nemam baš previše kontakata.

Klima: Rijeka je vlažna i stalno puše bura. U početku sam bila glavni predmet zezancije jer sam svoju naviku da bilo koji vjetar proglašavam burom prenijela i u Zagreb. Ali, s vremenom sam se naučila i sad uvijek puše vjetar (ili još neutralnije - jednostavno puše), ha ha. Zagrepčani misle da zime u Rijeci nisu hladne, ali se, naravno, jako varaju: istina je da je zima u Zagrebu “oštrija”, ali barem nema vjetra (pogotovo ne bure) tako da se temperature (koje su u prosjeku niže nego riječke) lakše podnose. Zbog razlike u vlažnosti (zraka, dakako) ten mi se svaki put pogorša kad se vratim u Rijeku, tako da i ovaj put moj glas ide za Zagreb.
Ljeti je nešto drugačija priča. Iako su temperature paklene i u Rijeci, to se ne može mjeriti s onim kad zapeče na zagrebačkoj ravnici. Ovdje sam prvi put pocrvenila od gradskog Sunca, što mi se u Rijeci nije nikad dogodilo. Olakotna okolnost je što živim u kvartu s puno zelenila pa nije “zagušljivo” kao u centru, ali svejedno - iz Zagreba se ljeti bježi.

Izgled grada: E sad, ovo je jako individualno. Budući da sam odrasla na riječkim brdašcima i uskim uličicama, osjećaj prostranstva u Zagrebu je neopisiv; za mene se jednostavno ništa ne može usporediti s ljepotom jedne široke ravne prometnice, a pogotovo mi je omililo raskršće kraj Avenue Mall-a (ne znam zašto, doista; inače sam primijetila i da sam jako sklona rijekama te da iz meni nepoznatog razloga proživljavam katarzu prelaskom preko Savskog mosta!).
Zagrebački kvartovi su većinom dobro osmišljeni tako da svaki kvart dođe kao “grad u malom”. Kvartovi iz 70-ih su mi osobno najdraži jer (opet ja o tome) imaju puno zelenih površina, nisu zbijeni i općenito je tu sve što vam treba: dječja igrališta, škole, dućani, itd. Novogradnja mi je s druge strane teški užas, jer imam dojam da se nalazim u kokošinjcu, a i zgrade su građene gotovo jedna na drugoj nauštrb cvijeća, drveća i ostalih lijepih stvari. Remetinec, Lanište, Ravnice, Žitnjak i ostale udaljen(ij)e dijelove grada gdje se užurbano gradi izbjegavam u širokom luku.
Rijeka ima jednu jako veliku manu, a to je da je bila (i ostala) lučki grad i, pojednostavljeno rečeno, spavaonica: nema zelenila ni cvijeća, a ulice su sive i relativno prljave. Ni Zagreb nije baš osobito čist, ali veliki plus je što ima dosta zelenih površina i krasnih mjesta za provesti slobodne dane: Maksimir, Bundek, Jarun, itd. U Rijeci za bilo kakav sličan doživljaj jednostavno morate otići izvan grada (Kostrena, Opatija, itd.), a to ponekad zna biti naporno i neizvedivo ako nemate auto. Što me dovodi do sljedeće točke.

Javni prijevoz: Budimo realni: u Rijeci mi nikada nije ni trebao te sam se s njim upoznala tek u Zagrebu. Ipak, i ono malo puta što sam se vozila s Autotrolejom nije mi ostalo u dobrom sjećanju: riječki javni prijevoz je preskup i prerijedak te bih ispalila na živce da ne živim u centru.
Zagreb opet ima jednu veliku prednost, a to je besplatna vožnja za studente (mislim i za umirovljenike, ali budući da nisam u toj kategoriji ne bih znala više) . Godišnji pokaz košta 30 kn, a vrijedi za tramvaje, autobuse i vlakove (ovisno što izaberete - ja sm megalomanski zaokružila sve). Tramvaji idu dosta često, otprilike svakih 5 minuta, iako to ovisi o liniji, ali njihova glavna mana je što su spori i idu okolo-naokolo pa s njima nikako do cilja! Busevi su puno brži, ali nažalost i rjeđi, iako su linije 109, 220, 221 jedne od najčešćih( ako se ne varam voze svakih 10 min.). Ipak, po mom skromnom sudu bolje je živjeti u tramvajskoj zoni, ako ništa drugo zbog noćnog prijevoza, kojeg Rijeka na svoju sramotu nema.

Kulturna događanja: Rijeka ima 1-2 muzeja, a Zagreb… ne znam ni ja koliko. To što se mnogo toga odvija u Zagrebu je prednost, ali što se mnogo toga odvija jedino u Zagrebu je znak centralizacije koja mi se nimalo ne sviđa. Ljudi ne žive samo u Zagrebu, ali ovo ipak spada pod politiku i ne bih o tome. Činjenica je da Zagreb (nebitno iz kojih razloga) ima veću ponudu kulturnih i inih događanja, veći broj diskoklubova, muzeja, kina, birtija, krčmi, itd., što ga čini poželjnijom destinacijom za studente od Rijeke.

Gay scena: Ha ha, zar ste zbilja mislili da ću pisati o ovome?

Tags: ,