Razgovori sa Simone de Beauvoir
Nekolicina intervjua koje je njemačka feministkinja Alice Schwarzer vodila sa Simone de Beauvoir objavljena je u knjizi “Simone de Beauvoir - buntovnica i utiračica putova” u izdanju Ženske infoteke prije samo godinu dana. U uvodu se autorica ukratku osvrće na društveno stanje u Francuskoj 1970-ih godina te iz vlastitog iskustva govori kako je bilo biti članica MLF-a (Mouvement de liberation des femmes - Pokret za oslobađanje žena), utjecajnog feminističkog pokreta koji je u proljeće 1971. pokrenuo kampanju protiv zabrane pobačaja. 343 žene optužile su same sebe da su pobacile i zahtijevale to pravo za druge; imena potpisnica možete vidjeti ovdje. (Samo za informaciju, neke od potpisnica bile su i javno eksponirane, kao npr. Catherine Deneuve, Marguerite Duras, Monique Wittig, Violette Leduc, Brigitte Fontaine, Delphine Seyrig (o kojoj sam već pisala ranije), itd.). Scwarzer 70-ete opisuje kao vrijeme promjena u kojem se sve činilo moguće: (citat) “Politički angažman bio je kao opijenost koja je obuzela naš čitav život. Noći ispunjene sastancima, razgovorima, večerama, akcijama. Svakih nekoliko tjedana kod nekog se kuhalo (…). Najčešće je bilo između 6-8 žena, jele smo, pile, smijale se i - kovale planove.” Za vrijeme jedne od takvih večera Schwarzer je poželjela intervjuirati de Beauvoir, ali, kako kaže, ispočetka nije bilo lako zadobiti njeno povjerenje, budući da je bila na glasu kao distancirana i nepristupačna. Ipak, s vremenom se razvilo prijateljstvo na osobnom i političkom planu, što je omogućilo Schwarzer da bez sustezanja od de Beauvoir dobije potpuno iskrene odgovore.
Zanimljivo je napomenuti da je de Beauvoir na kraju svog najpoznatijeg djela “Drugi spol” napisala da je antifeministkinja; na pitanje zašto se nakon dvadeset godina (od objavljivanja knjige) ipak odlučila podržati feministički pokret, Beauvoir odgovara da je to zato što se u međuvremenu položaj žene u Francuskoj (ali i drugdje) zapravo nije promijenio, iako je očekivala da će socijalizam donijeti vidljive promjene. Ipak, kako kaže, čak ni u socijalističkim zemljama (SSSR) kao i u tzv. liberalnim krugovima ne postoji stvarna ravnopravnost; socijalizam je izmijenio tek proizvodne odnose, a žene, iako više nisu samo kućanice, rade najneugodnije i najteže poslove. Tada je shvatila da je nužno da žene uzmu sudbinu u svoje ruke i kada su je francuske feministkinje pozvale da im se pridruži u Manifestu 343 žene za legaliziranje pobačaja, znala je da je to pravi način da se započnu promjene.
Iako je, kako kaže de Beauvoir, moguće da se i muškarci bore na strani žena, ipak upozorava da oni ne mogu cjelovito sagledati žensku perspektivu i da se “treba čuvati paternalizma, jer žene ne žele da im se zajamči sloboda, već je žele same postići.” Žena stoga mora odjednom napasti i sustav i muškarce.
Po Beauvoir žene su “niža kasta” koja nikada ne može prijeći u višu. Da bi se oslobodila, žena prvo mora raditi izvan kuće i, ako je moguće, nikada se ne udati, jer se vjenčana osoba tretira drugačije od nevjenčane i brak predstavlja opasnost za ženu. Ona također napada uvjete u kojima žene podižu djecu, smatrajući kako je majčinstvo ropstvo jer majka snosi najveći dio odgovornosti za dijete. Iako je smatrala da se 35-godišnja kućanica sa četvero djece na grbači nalazi u bezizlaznoj situaciji, bila je protiv feminističke struje koja je zahtijevala da se rad kućanice naplaćuje. Po Beauvoir to bi dovelo do još veće getoizacije kućanica i majki i ne bi ništa promijenilo u shvaćanju muško-ženske podjele rada. Kućne poslove trebali bi obavljati svi i to javno, a ne u izolaciji kao dotad.
Iako se naziva militantnom feministkinjom , Beauvoir svejedno ne upada u zamku mita o ženskoj “posebnosti” i nadmoćnosti, već tvrdi kako je “vječno Žensko” laž i kako su “ženstvene” djevojčice proizvedene, a ne rođene. Smatra kako se iz “ženskosti” ne smiju stvarati nove vrijednosti i da je apsurdna tvrdnja da žensko tijelo može dati novu viziju svijeta, jer “priroda igra jako malu ulogu u razvoju čovjeka, a mi smo društvena bića”. Po njoj prihvaćanje takvog ekstrema u biti znači ponovno vraćanje pravilima muške igre, jer dok vjeruje u iracionalno i mistično, ženu će muškarac i dalje držati podalje od znanja i moći.
29 lip 2008 07:45 poslijepodne beryozinka 0 comments
