Vernesa Bektaš: “Kava”
Ovu priču sam pronašla jako davno na CroL-u dok je to još bila zanimljiva stranica (ne portal kao danas) na koju su ljudi slali svoje pjesme, priče i sl. Čak sam i ja bila poslala jednu svoju pjesmu, ali je, naravno, očajna jer sam imala samo 13 godina. Nebitno! Sasvim sam slučajno pronašla ovu priču na starim CD-ovima, jer sam tijekom godina sasvim zaboravila da sam ju sačuvala. U slučaju da autorica ima nešto protiv što sam ju objavila, neka mi pošalje mail pa ću izbrisati post.
Pričam gluposti, okrećem pramen njene kose među prstima, ona me pita jesam li za kavu i ja sam već kod štednjaka, trenutak kasnije donosim joj šalicu i prsti nam se dodiruju.
U tom trenutku želim pomirisati njenu kosu, želim se utopiti u njenim pjegicama, želim je ljubiti dugo, do samog kraja našeg vremena, želim da vrišti i plače i preklinje me da prestanem, želim poput malog djeteta uživati u njenom osmjehu, želim iz zahvalnosti čitati ljubav, želim se buditi tako da osjećam kako mi koljenima dodiruje bedra, a grudima ramena, želim se smijati kada se ona smije i plakati kada ona ne može, želim biti njen ventil za stvarnost; sada kada pomiče kosu sa lica želim je staviti u formalin u sredinu svoje sobe, želim da zajedno budemo sve, odvojeno ništa, želim da ne može zamisliti kakav je život bio prije Nas, želim biti u njenim plućima i trovati se cigaretama koje ona popuši, želim biti njen proces misli, njena staklena škrinjica u kojoj sprema tajne, želim joj biti sestra, majka, ljubavnica, želim je stisnuti tako gorko da zaplače i kaže mi “Molim te, nikada me nemoj ostaviti!”, želim je ošamariti jer je kurva i grliti jer je nevina, želim da upravo sada skine svoje bijele pamučne gaćice i kaže “Voli me!”, želim dočekivati jutra s njom, želim da pijemo skupo vino iz plastičnih čaša na podu kupaonice i igramo križić-kružić, želim biti tu da je mogu zagrliti svaki put kada joj oči potamne, želim je čuvati na kratkom lancu, želim je primiti u naručje i odnijeti u kućicu na drvetu, želim je škakljati u liftu, pjevati uspavanke i šaputati pjesme, želim joj kupiti ogromnu lončanicu koju će nazvati po meni i uporno zaboraviti zalijevati, želim joj čupkati obrve i ljubiti suze, gladiti bedra i ljubiti prste, želim njene noge, prištiće i neopranu kosu, želim joj skrivati cipele i telefonske kartice kako joj ja ne bih morala zakopčavati ogrlicu da bi bila ljepša za njega, ostavljajući mene, uistinu samu, da operem šalice od kave.
22 srp 2008 07:18 poslijepodne beryozinka 0 comments

